zaspat ću.. gonjena tihim vjetrovima vlastite sudbine,i nošena nježnim valovima ljubavi, koji me odvlače daleko od obale...prepuštena čistom dodiru nevinog djeteta u kolijevci svoga bića...Pustite barčicu moju,vi,smiješni bogovi čovjekolikih lica i ispisanih umova, koji plahost moju i nevinost u meni žele posjeći kao najgori korov..Ja uvijek ostajem na kormilu svoga srca, snažna u iskrenosti svoga postojanja..Nema jače snage ni jačeg boga od djeteta u nama, koji toliko uporno korača vrletima i trnovitim stazama do vrha,gdje ne postoji ništa..ni um, ni želja, ni osjećaji..Ja i dalje brišem nametnute umilne laži, koje žele pretvoriti ništa u sve..Ostajem tabula rasa..Za onoga koji me želi ispisati slovima čiste ljubavi..Na drugo ne pristajem..I ne posustajem...