Svjetla Tokija,

u noći,

putokazi prema šarenom.

Boje su osvojile nebo,

ali nisu došle dalje od mene.

Više nije teško gledati.

Ovo je grad na kraju Ceste.

Moje su misli konačno samo moje.

Noć u krizi.

Više se ne prepoznaje.

Svjetla u noći,

na paleti sa suzama.

Eksplozija šarenog.

Vrijeme.

Konačno je odustalo.

A ja sam

na odvikavanju.

Od vremena.

Ako ikada umrem,

nemoj plakati,

jer nikada me nije ni bilo.

Ako ikada umrem,

izmisli novu boju,

nazovi je po meni.

Svjetla Tokija.

Zlatna dolina,

otok u oceanu,

pjesma bez riječi.

Ako ikada umrem,

nemoj plakati,

jer nikada me nije ni bilo.

Ako ikada umrem,

izmisli novu boju,

nazovi je po meni.