Prolaze ponoćni vozovi
dok ja za njima gledam i plačem.
Sve polako prolazi nestaje,
a ja se još uvijek nadam nečemu boljem,ljepšem,jačem.

Prolaze godine,mjeseci,dani
ljudi se mijenjaju,mijenja se sve.
Ja na istom mjestu stojim kao i lani.
I još sanjam već propale sne.

Prolaze ljeta,jeseni,zime.
A ja još ni korak dalje da krenem.
Možda ti još jednom izustim ime.
Ili ću sa njim u srcu na istom mjestu da venem.

Sve vrijeme odnosi sa sobom.
Samo ja još u mjestu stojim.
Ako se maknem sa ovog mjesta.
Promaći ćeš mi,ja se bojim.

Opet je ponoć i vozovi prolaze.
Ja se nadam da će neki da se vrati.
Da mi osmjeh na lice donese.
U moj zagrljaj da te svrati.

Dok sve tako prolazi i sve se mijenja
ja u duši još sam ista.
Možda sam po tijelu oskrnavljena,
ali u duši za tebe sam ostala čista.