Čekaš me sa čežnjom u grudima, propuštenim satima, u vječnosti tog trenutka. Iz noći se javio glas tame i nije očekivao kolebanja u titraju mladog zelenog lišća niti sumnju u mojim očima. Sada, bez dodira, vidim jasne slike. Uzburkane su mi misli, tvoja silueta odavno nije moja tajna šifra. Na tvoj dom sletjele su nepoznate ptice i nose ti vijesti o meni. Ono što se uzdiže nakon njihovog vriska je tvoj dah bačen u prostor bez kraja, a vrata su otvorena. Ovo je pisanje zanesenjaka, ovo su snovi romantičnog jutra. Pričali smo o leptirima ispod struka koji se javljaju svaki put kad zazvoni telefon. Dok si prelazio rukom preko mog stomaka ispod kojeg su zavijale gladne zvijeri, čuo se prasak kamena u blizini, vrijeme se promijenilo. Želiš biti moj. Nemoguće. Dalek je to put, tko si ti da u nekoliko trenutaka poželiš biti moj? Moj hladan pogled iznad tamnog neba, tvoje usne i oči nisu očekivali takav put. Sve je u okusu kože rečeno. Dok si na mojoj koži pisao neke stihove, pokazao si koliko je ranjivosti tog mladog trenutka bilo u obilju. Tvoja suptilna duša se opustila, ali izgubih iz vida zamagljene oči, a i sjećanje ima ukus morske soli. Sve je to stvar trenutka.

http://shadowofsoul.blog.hr/