Pustila sam pogledu da me digne iznad granica tame gdje svjetlo ne dolazi. Vidjela sam crte što su pokazivale druge smjerove. Vidjela sam sjene. Bila je tišina. Očekivala sam iz tišine tišinu. Obavila me, premjestila me iz vanjskog prostora u čiste daljine i rasvijetlila granice, zaokruženosti, istine. Nema prelaska iz svijeta u svijet bez prelaska granica. Na povratnom putu, kad se opet sretnemo negdje ja i ti, u mislima znaš koji je mogući tok naših voda jedno prema drugom. Temelj što me još drži uz tebe je moje srce koje neprekidno preskače svoje ritmove i ima svoj ritam života. Radi sasvim suprotno od onog što bih ja učinila. Srce te osjeća, razumije te ... ne vidom, već dušom. Stvarnost te pričinjava, srce te doživljava. Oči te traže, srce te našlo. I još je tu, uz tebe, nepomično kao istina.

http://shadowofsoul.blog.hr/