Onog dana kad budem nazočila vjenčanju pakla i neba, nastupit će novo razdoblje ledenih komada srca što se otkidaju u nepravilnoj gramatici izdisaja i otkrivaju misteriju crnog sna. Godinu dana plovim tim morem izvan granica postojanja i bez ikakvog osvrta ... Kroz mene pulsiraju druge plazme, zadržavam dah kao da neću više nikad disati. Zeleni led u očima je nastao iz krhke morske pjene i bio otopljen u 6 dana, kao što je Stvoritelj stvarao Svijet. Sedmi dan ga je stvorio i odmorio. Sedmi dan – godina dana. Je li ovo odmor prije novih bura, neoplemenjenih ljubavi, brojnih obećanja sudbine? Kroz ovo mitsko kretanje kroz vrijeme i izvan vremena, pripremljena sam na buđenje iz tog transa i spremna za ulazak u novo balzamirajuće razdoblje. Ipak, besmisleno je silovati sudbinu, jer ona nikad ne dolazi mlada... uvijek u poodmaklim godinama, poput old lady koja iz spremišta života uzima ono pitko zlatno doba i uvijek je «in». U 6 dana mogu staviti svojih 6 godina bez ravnoteže i smisla... Sedmi dan, kao sedmi znamen vječno popularne – sudbine.