Tražili smo se po tuđim zalutalim osmjesima razvučenim i praznim, po ranjivim slikama blijedih uspomena... Ne, nisi ti iluzija...Tako nešto ne postoji. U iluziju vjeruju samo izgubljene duše. U svakoj dozi nemira, koja oboji tijelo, oživljavaju dubine što su te vidjele i čule kako izranjaš iz svemira kroz paučinu svijesti. Ne, nije sve iluzija... Tako nešto ne postoji. U iluziju vjeruju samo umorni i stari. U svakoj sjenci trajanja nazirem nešto o tebi  što mi zjenice plavim oboji i tada šutnja osmijeh žari, dok te u moru traženja nalazim negdje u sebi. Umorna od svega, lutala sam svijetom nade i očekivanja sve dok me tvoj pogled nije dotakao. Nije bilo prijatelja, nije bilo nikog ruku da mi pruži i moju bol podijeli, sve dok me tvoj pogled nije dotakao i rastjero sve moje tame. Samo ta ljubav može učiniti da sve procvjeta i upali nova svjetla, samo ta ljubav. O, Bože, hoću li je ikada doživjeti?? Nema takve pjesme, nema takvih riječi, kojima bih mogla opisati tu želju, ali moj život je tu i čekam i nadam se tom čudu, jer samo ta ljubav je moja jedina želja...