Roj zvijezda na odlasku

Teško podnosim obljetnice

koje koračaju tamo gdje ti nisi.

Pogled oprezno uranjam u lica

i pitam se – razumijevaju li oni

što stradalniku znači obljetnica?

Preteška je tuga koju nosim

i sudbina koja me u stopu prati,

tišina mi treba i svjetlo s neba

da nijemost nadživim,

tebe u zagrljaj primim.

Zagledana bolu u oči

mir božanski dozivam

i blagoslov odanosti Domovini

u tvoje ime primam.

Srce si ponudio na dlanu

znajući da rat ima i krvavu stranu.

Jaukne iznenada, ni oči ne zaklopi

da se vidi kako se zvijezde roje.

Svojom mladenačkom žrtvom si ih posijao,

da krvave slike svjetlom obasjaju.

Ankica Bistrović