Kadkad poželim da se

vratim u prošlost,

da još jednom

proživim neke

drage dane,

da opet sretnem

neke ljude,

neko sreteno jutro

da još jednom svane.

 

I dok mislim tako,

u srcu mi lijepo,

baš mi prija, godi!

I tako putujem

sve dalje i dalje a

svako drago sjećanje

za sobom još

jedno takvo vodi.

 

I vidjeh da u mom

životu bijaše tako

puno lijepih dana,

obasjanih suncem

i osmjesima sa

svih strana.

 

Ali ugledah među

njima i neke tada

za mene ružne dane,

koje davno nekad

odbacih,nepoželjne,

tamo,savim sa strane.

 

I tako je to u životu.

Neki su dani stvarno

ružni. Ali često budu

i među njima mnogi

lijepi,

jer tek kad postanu

prošlost vidimo da

smo tada za njih bili

doista slijepi.

 

Sifi; 17.07.08

 

Autor:Bruno Nikolic

http://nibruno.blog.hr

CC some rights reserved