Požurimo se voljeti ljude, tako brzo odlaze

iza njih ostaju cipele i telefon gluhi

samo ono, nevažno kao krava se vuče

a značajno hitro, najednom iskače

nastupa tišina onako prilično nepodnošljiva

kao čednost rođena jednostavno iz očaja  

kad mislimo o nekome bez koga smo ostali

 

Ne budi siguran, da imaš vremena, jer sigurnost nesigurna

lišava nas osjetila kao i svaka sreća

dolazi istovremeno kao patos i humor

kao dvije strasti još uvijek slabije od jedne

tako brzo odavde odlaze kao kad drozdovi zašute u srpnju

kao zvuk pomalo nespretan ili kao suhoparan naklon

da bi uistinu vidjeli zatvaraju oči

mada je veći rizik roditi se nego umrijeti

volimo uvijek premalo i uvijek prekasno

 

ne piši o tome prečesto nego napiši jednom zauvijek

i budi kao delfin blag i moćan

 

požurimo se voljeti ljude tako brzo odlaze

i oni koji ne odu ne vrate se uvijek

i nikada ne znamo govoreći o ljubavi

je li prva posljednja ili posljednja prva

 

                                          Jan Twardowski

 

prevela: heylove