povijest propuštenih mogućnosti

možda je riječ historia preuska, teška, panoptikum nejasnih lica
na neki način odbojna, zastrašujuća, ko prošlost ružna
možda je riječ histeria primjerena – al ne manje tužna
napisat suvislu rekonstrukciju prošlosti, prava trica
naoružah se kategoričkim pitanjima, granitnim stavovima
i slika prošlih zbivanja posta jasna, povijest ne pišu samo pobjednici
treba dekodirat sjajne laži, posvetit se skrivenim tragovima

početke svega, gle, nalazim jučer, danas kao i sutra
čestice skupne, tvari u pokretu, moje misli, moje tijelo, nakon buđenja svakog jutra,
čeka me uradak kratak, možda novo djelo

beskrajno malo, tobože je nedjeljiva cjelina, neka struktura,
a ako je riječ o cjelini, tad naslućujem pojedinačnog zbir zar mikrosvijet je samo nejasna magla, svemira hir?
zar jedna mala čestica ima tu snagu kretat se – gdje i kakoa dvije česti u paru, vrtlogu – lijevom ili desnom
iste il suprotne rotacije, zar mikrosvijet je
pozornica nalik bijesnom uraganu
il je ko suza, mala kap na nekom – dlanu

- nek' osta skrivena tajna nevidljivog kretanja

ispod vjeđa zapazih skupine veće
sve negdje jure, u plesu ludom, sve se vječno kreče
mudrac helenski zbori panta rhei - sve teče,
a naše gore list puno ljepše to izreče
na tom svijetu vječna samo mijena jest
istina, protest il' novi kozmički manifest…

moja uobrazilja sniva - od najmanjeg dipola