Bože, zaustavi drhtaj tla gdje stojim
i umiri njenu utrobu vrelu,
dozvoli da sunčane dane brojim
i osjećam Sunce na svom čelu.

Bože, umiri njen vapaj tužni
kojim nas sve upozoriti želi
i donesi joj topli vjetar južni
da joj rana vrela što brže zacijeli.

Bože, umiri je i izliječi joj tu vrelu ranu
jedina je ovdje u ovom svemirskom beskraju
gdje se noć uzvišeno priklanja danu,
a ona je tako krhka u tisućljetnom treptaju.

Bože, ovo je samo moj mali glas
Tebi, koji možeš izliječiti ovu planetu,
njoj još nije došao posljednji čas
jer je naljepša u ovom svemirskom svijetu.

Pjesmicu ovu napisah kao od šale
dok sam sa sobom u sebi pričala,
ali želje moje nisu nimalo male
jer nam je svima samo ona ostala.

Ako je izgubimo ni nas neće biti
u Svemiru velikom ostat će tama
a ti ćeš, Bože, suzu proliti
i duša će tvoja bez nas ostati sama.

napisano 15.3.2011., pjesma je iz 2. zbirke poezije

PREDVORJE BIJELE TIŠINE

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://shadowofsoul.blog.hr/