Svaki dan donosi nešto novo svjetlosno, obojeno vatrenom bojom pitajući me uvijek i uvijek: postoji li duša?
Ne vidim je.
Osjećam je.
Gospodari mojim bićem, na ovom globusu starijem od vremena vodi me i provodi tajanstvenim putevima, kojima samo ona prolaziti zna.
Zašto me gledaš tim upitnim pogledom?
Zašto me ne pustiš, da sneno odmaknem pokret od sebe i zaustavim ga bliže srcu?
Između živih i mrtvih je sklopljen savez sna.
To je tajanstvena zemlja kroz koju prolazimo, odlazimo i ponovno dolazimo.
Zato me pusti, da prolazim tom zemljom, onako… kako samo ja znam.
Promiješaj par boja na dlanu i baci ih prema nebu, neka oboje ovaj hladni zimski dan.
Zazivat ću te imenom tvojim, a ne nečijim, jer kroz istinu dolazim do potpunog oslobođenja… duše.
Jesam li ja ono pitala: postoji li duša?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
