Mostovi što spajaju tamu i svjetlo.. lica iz raznih svjetova.. lica koja poznam, lica koja ću tek upoznati… Staze koje sam prošla.. staze koje nemaju kraj… Korak me odnosi izvan putanje kretanja ovog globusa… bezimena lica se javljaju.. još uvijek sam zanesena ispod ovog istog neba, gdje dišemo zajedno..Još uvijek znam da čuvaš onu bocu crnog vina, ‘ubranu’ samo za nas… U vazi suho cvijeće… u oku dim nečije cigarette… nas dvoje i cijeli svemir.. Nikad nije bilo ljepše ljubavi od te naše.. plave ljubavi.. Galeb će raširiti krila iznad pučine, jednog ljeta... na nekom sprudu će proletjeti I nestati… U travi ostaju zaboravljeni tragovi gdje smo ležali, tamo gdje je priča pričala svoju priču... To je bio kraj jednog vremena.. nosim svoju peticu, čistu peticu i zataknut ću i biser kao naušnicu, ali znam.. tebe nikad zaboravit neću :)

IZVOR: http://www.iskrica.com/weblog/com.php?ID=282567&WID=85194&page=6