Ah, da sam barem školjka

Koju bi mogao izroniti u moru života,

I da je sa sobom nosiš

Kao neku čudesnu amajliju.

Ah, da sam barem ptica,

Koja je doletjela na tvoj prozor

Jer joj je nebo bilo kavez,

A krletka u koju si je ti stavio njena prava sloboda.

Ah, da sam barem zora,

Da dođem u rosna jutra

I legne kraj tebe

I  prvim zrakama sunca poljubim ti lice.

Ah, da sam barem mjesec,

Da ti pokucam na prozor

U besane noći.

Ah, da sam barem kiša,

Da plačem kad se tebi plače

Da sakrijem te sramežljive suze

S tvog lica.

Ali najviše bih voljela biti

Dio tebe, dio tvojih misli

I jedan otkucaj srca.