Sjedim na Zemlji što je milijunima godina starija od mene i sneno motrim sudbinu kako me mimoilazi, dok s trga dopiru slabi zvuci ljudskog govora. Uspavana mi je čista duša, ne dotiče je čak ni krivica nedozvane ljubavi, okrećem leđa suncu i gledam u tvoje bistre plave oči. Naše oči ugrizle su se ljuto i ostavile traga na usnama, stisnula sam ruku bliže srcu, probudio si me jednog zimskog jutra. Mrtva zavist druge žene pokušava oduzeti čistoj duši vedar pogled, ali u bijelom snu se ipak događaju moja i tvoja ljubav zajedno. Zaogrnuli smo se tom srećom i mojim imenom si obojio svoje dane, a pred tobom sam zastala kao pod sjevernim suncem i utopila svoj zeleni pogled u tvoj. Imam li to sjeverno sunce iznad sebe, može li mrtva zavist neke druge žene oduzeti čistoj duši vedar pogled?

http://shadowofsoul.blog.hr/ 

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/