Pjesma za mene, pjesma za tebe...

Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svjetlost baca,
u ponoru jedno dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.

Potrebno mi je mnogo nježnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milosti riječi:
potrebno mi je primirje
između srca i sjećanja
između neba
i bola koji pred njim kleči.

Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.

Desanka Maksimović