Nemoj mi čitati iskre u očima,
dok sitnicama maštanja podupirem snove.

Neki pogledi su samo izgubljeni u potrazi za istima,
i nema povratka onom čega nema.

Ne kaži mi zbogom kao ljeto koje uvijek ostaje u sjećanju,
mada ga uvelo lišće pokušava prekriti suhim bojama.


Ti si moja linija između nebeskih visina i zemaljske teže.
Samo linija na kojoj neiscrpno održavam ravnotežu.

Nemoj me buditi!
Tako slatko je sanjati ružičaste oblake,
i usne medom zaslađene...

*****************************************

Sjećaš li se??

OOO Sjećaš li se mene ti?!

A možda sam tek samo bila jedna prolazna misao.
Tako beznačajna i lako svarljiva...