Završena je noć. Propustila je mlado jutro kroz vrata dnevne sobe, a nad krevetom se nadvili bijeli oblaci razlivenih misli i pokrivaju me kao sjene. Ritam srca opet preskače svoje uhodane staze kad se sjetim tebe. Novi svijet je pust, bez ljudi. Ulazim u ovu ulogu svjesna da moram pažljivo postupati, jer ova raskoš što se nudi nije vječna. Dan mi je začinjen lijepim obećanjem o Suncu. Noć je prošla predivno mirna, bez snova, ali sa tvojom sjenom negdje u uglu zamagljenog pogleda. Kad se nebo opet zamrači, primit ću te u svoj svijet.
irida
bglavac
