Kao život u logoru, iz knjige o Sibiru, kad te netko tlači i uzima ti sve za vlastite potrebe, sa žarom letiš nad svojim grobom jer si genije, dok nad tobom se ruši tvoje remek djelo života a po tlu kojim gaziš neda se hodati i ispunjuješ se opet, bježiš prema tihom sjaju u gustoj magli ali tebi je lijepo i ti misliš da nisi narkoman, zar ne vidiš što si uradila sama sebi? Zar je veća ljubav prema heroinu? Raj je dio zemlje i o tebi ovisi gdje želiš stići. Znam da nije lako biti čovjek i biti svjestan., ali drogi nema mjesta u tvom mladom životu. Izbaci smeće iz svog života, jer tvoj put skreće, koja je to svota?