Ljudi se vole , oh, Bože kako se vole,prepoznali smo moj podsmjeh..al ipak

Zar osuđivati sretne...

Ja imam snage i da se ubijem, ali neću,(moja sebičnost me čuva) imam hrabrosti za sve..manipuliram..to me zabavlja

Meni nije strano biti kukavica,bio sam, ni srcem u metak, meni nije strano dobivati niti izgubiti sve..kockao sam

Ja sam u životu rekao volim te, rekao sam i odlazim, rekao sam sve, ali nije kraj kad ti želiš,

kraj je uvijek ispred nas.

Mogu se nadati, mogu ponavljati riječi, mogu ih gaziti, mogu što hoću, ali narod je već rekao...poslovice su povijest

Nisko sam padao, nikad pao, ali padu nikad kraja, već sam rekao

kraj je uvijek ispred nas...

Čovjek je tužna pojava, ja doista žalim i sebe i druge, ja doista ne znam tko je vrijedan, toliko toga ima da je sve pomalo suvišno..čovjek ..

što je čovjek..tko je čovjek...biće koje u isto vrijeme trči prirodi u zagrljaj noseći vatru u rukama..i nije mu jasno...zašto majka plaće?

.........................................................................................................

Riječi su krute za ijednu ljudsku bol, riječi su hladne za ijednu ljudsku toplinu, riječi nisu dovoljne ni same sebi, riječi su trzaji, riječi su ono što me uništava, ono što me smrti i udaljuje,

 zašto ne mogu bez vas, prokleti znakovi lihvara, zar, zauvijek da ušutim, zamuknem i umrem bez glasa.,ja želim kraj,al on je ispred..uvijek je ispred nas