Pjesme su moje, poput djece

svaka svoju ćud nosi

neka miriše kao cvijeće

druga mi brige donosi

 

Poneka se u snu, sama stvori

zajedno sa mnom diše

a onda, oči mi otvori

i sama sebe napiše

 

Druga se u bolima rađa

prevrće dugo,u mojoj duši

a onda zaplovi kao lađa

prepreke pred sobom ruši

 

Treća živi u slutnji

i iznenada iz mene izađe

napišem je u šutnji

jer sama, ona mene nađe

 

Ponekad,koju, čekam u nadi

ne znam ,da li ću je sresti

a onda dođe,pa me iznenadi

i moram je samo splesti

 

A onda ih puštam,da odlete

jer iz vječnosti,ih Ljubav zove

mašem im,sa puno sjete

sa oblacima ,dok one plove