Razvaline na drveću koje je učinio snijeg, ta bijela neman, tijekom noći daje moć da se ne može tako lako pogledati u nebo. Lutala sam noćas snovima kao što sam jutros dolutala do svog odredišta. Iz visina su pale na dno duše lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle. Samotnjak sam bila u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali. Bilo je preteško jutros gledati u nebo, koje je imalo drugačije nagnuće prema meni. Nije mi sklono ovih dana. U praskozorju ove jeseni okovanog bijelim snijegom u mom srcu ovog jutra razveselila me pjesma «Nekako s proljeća». Teške su moje pripreme za proljeće. Otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći. Do tog vremena, stojim u ovoj snježnoj pustinji duše i čekam duhove prirode da me povedu u susret snovima  gdje neću dolutati do svog odredišta.