Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve puteve, staze, pravce kretanja, otkucaje srca. Oči pamte tvoje konture iz kojih si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik. Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prvi oganj žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove. Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom u pravcima kretanja prema trebi. Nebo se naklonilo i pokazalo mi da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku. Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena. Malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno. U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže – kao na morskom dnu – čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove. Ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.