Na ovom globusu, toliko starijem od mene i tebe, stojimo i zauzimamo svoje mjesto... Pitam se, postoji li duša? Ako postoji, što to izvire iz mog korijena i spaja se sa sudbinom pod jutarnjim oblacima, što to na mene utječe da me zatvara crno vino života, koje se prelijeva tamnim sjajem u visokim čašama postojanja? Neki glas iznutra tiho  uspavljuje razbacane titraje srca, a ono malo i čudno preskače svoje poznate ritmove... Čista duša gleda me tim plavim očima ravno, živo i slobodno. Pod sjevernim nebom sjena života ide ispred mene, plavi velovi obavijaju znatiželjne poglede što klize niz moj vrat. Živi pogledi utječu na sva stanja svijesti, na sve snove, donose dokaz života i odnose tamu ispod trepavica, otkud su jutros odletjele bijele ptice i odnijele neko moje vrijeme. Znam da je tvoje srce uz mene, tvoje tijelo grije moje i traži me u snu. Pitam se, postoji li duša? Postoji i čuva ovo blago mojih dubina ne rasipajući ga na jeftinoj tržnici ljudskih obmana i ne nudeći ga u bescijenje. Na tom pogrebu jeftinih iluzija razotkrilo se mistično sjedinjenje čiste duše i osjetljivih očiju i tako sam postala jedno.