U pijesak ću pustiti vodu.. neka onako zamotana zaplovi tim nestalnim svijetom i neka se svemir spoji sa kaosom… U tom trenu znam da sam vezana uz tebe i još uvijek se čudim ovom vremenu od 6 godina kako prolazi uz vjetar, kišu, sunce, smijeh..još uvijek je Mjesec tako prepun sebe.. ponekad pun, ponekad ga nema.. Kamen uronjen u dno ostavlja trag Mjeseca na nebu i otisak moje duše na tvom srcu…Nebo me gleda očima mačke, zatvara krug i vraća me na početak sljedećeg jutra… Poput beskrajne priče odmotava se naše vrijeme i teče prema svojoj sudbini.. Ne vjerujem u slučajnosti, jer ništa nije slučajno.. I kad pustim vodu u pijesak, stvara se podzemno jezero tamnoplavih sjena, lutanja i sumraka… noći… kiše.. nemiri.. zlatan osmijeh tvog plavog oka donosi smiraj… U meni ostaje trag tvojih plavih očiju.. i one sudbinske slučajnosti kad smo se sreli…
edin.kecanovic
irida
bglavac
