Iz mene progovara Zemljanka, stanovnica ove lijepe planete, planete smijeha i srca, u lutanjima bez kraja i beskraja… Ovo malo duše što zauzima svoje mjesto na plavoj planeti pri prvom pogledu vraća me na svoj početak…U ovom dnu besmisla, slobodni smo u igri života, bez zatamnjenog sjaja u očima, bez astralnog glasa u duši… Svijet se podijelio na dobre i loše, na vječnost i trenutak…Hladan zrak mi presijeca dah ove večernjg petka. Suho lišće na putu prema toplom domu gdje me čekaš ti, ostaje samo tišina i ljubav.. Svijet se uvijek dijelio na dobre i loše.. Pokrit će me tamna krila noći, odvesti u san, plovim opet dubinama duše, tim neprekidnim putevima snova… Zastala sam pred tvojim plavim pogledom, žurim prema toplom domu, gdje me čekaš ti…