HEROJI
Čujte li vi njihov bijes,jad,gorčinu,
Što sad neobilježenim putovima putuje
U neizmjernost novog dana;
Čujte li vi krik,
Što sad,kao siroče bez doma,
U stisnutoj šaci nađe svoj dom!...
Mogli bi poslušati njihov glas,
Možda čujete zov vlastite sudbine,
Da,Ja to znam!...
Za vladare su oni nečujni i nevidljivi,
Ali meni su tako čulni i vidljivi!...
Upravo na onom mjestu,
Na koje ga je postavilo moje sanjarenje,
U sjeni drvenog križa mrtvog heroja,
Stoji mali čovjek,živ heroj,
U grudima mu živo bije srce,
On uzdignute glave stoji posred doline smrti,
I glasa se u inat vladaru mračnom;
Kad se smrt digne iz svoje sudačke stolice,
Negdje u daljini ljudi grozničavo pale svijeće,
Zato noć gori poput petroleja,
A naš mali heroj nepokolebljivo ide naprijed,
I urliče od boli do neba!...
U potrazi za pravdom spreman je i samoćom bojevati!...
Svrha ove pjesme nisu ljudi bez ponosa i hrabrosti,
Već heroji kojima je svrha glasati se!...
Kad savjest spava;
Kad je sloboda napadnuta;
Kad je vjera slaba;
Kad pohlepa maršira ko' osvajač strašni;
Kad zavlada strašna tišina;
Dolazi vrijeme heroja!...
Tihi jecaj vjetra sili me da vičem,
S malim ljudima!...
S misionarima čovječnosti!...
S drvetom koje gori od želje da se glasa!...
S feniksom mnogim!
Da, Moram se glasati!
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
