Borba se vodi...na Život i Smrt
Iz Unutrašnjeg Vrela Ego izranja
Zmaj što sebično čuva taj Vrt
I ne dozvoljava Duši da o Svjetlosti sanja.
Umilno opkoljava Tijelo...a ne guši,
Riječima hvalisavim tetoši Ljepotu
Plamenim jezikom sve prepreke ruši
Dodvorava se ovome Materijalnom Životu.
I pjeva!...A Melodija nećujna je uhu
Samo Riječ zaljepljena ostaje u Umu
Pronalazi najsitniju pukotinu ko malenu buhu
Što raste opijena...omamljena... u Ego-rumu...
Iz tog Pijanstva teško se izlazi
Što više se trzaš, to Lanci jače stežu...
Duša se opire Zmajevoj Snazi
A Ožiljci ostaju...do kosti režu.
Zavodljivo nas opkoljava taj Učitelj čudan
Kao Kameleon presvlači svoje hladno ruho
Čeka da zaskoči Trenutak kad činiš se Budan
Srce tada gubi Dah...za Ljubav ostaje Gluho.
I tako se Unutrašnja Borba nastavlja...
Kažu da Ego jednom umrijeti mora...
Zmajoliki Učitelj Novu Igru sastavlja...
I Svjetlost zaklanja kao neka Nevidljiva Gora...
bglavac
edin.kecanovic
