Opet čujem

poznati korak,

i zvuk vrata koja

otvaraš tako samo ti

I onda ti vidim lice,

tvoj osmjeh i usne

koje govore te riječi

što tako gode mi.

Tako je,tako dobro,

da si opet tu.

jer ti si ta ,

što mi se nasmiješiš,

ponekad zagrliš i

uvijek dodirneš

prije sna.

Taj dodir tvoj mi,

tako puno znači,

i jako volim to,

jer dodirom tim

ja osjetim da ti doista

značim nešto.

A blizine tvoje nikad

dosta mi nije,

i kad si tu,pored mene

srce moje je sretno i samo

se smije,smije.

Dugo,dugo te nije bilo

i tako,tako je dobro,

da si opet tu,

jer kada te nema,  

sve tvoje vrline i mane

toliko mi nedostaju.

Sifi 23.02.08

http://nibruno.blog.hr
Autor:Bruno Nikolic

CC some rights reserved