Ako mi nakon sedam dana bol proteče tijelom i odnese nemire, ako i opet bacim sjenu na naše staze gdje hodamo, molim te, povedi me u baršunastu noć i pokaži mi kako gori srce u očima, kako se luta pustim beskrajima tvoje duše i zagrli moja ramena pa me upoznaj do kraja. I kad na grebenu svojih nedosanjanih mladalačkih snova zastaneš i pogledaš iza sebe, vjeruj mi, to su samo stare staze koje su te vodile u neke krive puteve. Mirnom molitvom sam zamolila Boga da mi pomogne da tebi pomognem. Ako more ljubavi pretvoriš u sol, znat ćeš kako je bijela boja tužna, znat ćeš kako je suha noć teža od gomile neprospavanih godina i kako ništa teže ne boli, nego ovo kroz što prolaziš. Nemiri, koje nosiš, rasvjetljavaju tvoje puteve u mračne koridore gdje ni sam ne znaš raspoznavati ono što u tebi spava, a ne pokazuješ. Imaš samo sebe, imaš mene u sebi. Kreni i pod Mjesečevim baršunastim okriljem izmisli neko novo vrijeme za mene i tebe.

http://shadowofsoul.blog.hr/