Božje uho

Bog je darovao svoje uho čovjeku

da bi nadjačao urođenu njegovu gluhost,

da bi kratkovidno i neuko to stvorenje

bilje čulo vodu, vatru, cvijet,

i razumjelo zemlju, kamen, kaplju znoja;

da bi moglo razgovarati s poljupcem

i s osmijehom.

Bog je darovao svoje uho čovjeku

da bi nagluha ljudska duša bolje čula

kad On glas svoj nebeski povisi

i da u Sudnjem danu

za jeftinim zemaljskim isprikama

ne bi posegnula.

Bog je dao svoje uho čovjeku

da bi se čovjek i sam ponekad čuo

i da bi tako, čuvši se u duši,

lakše spozao i lakše osjetio

kad mu je kriknuti, a kad promucati

M. Krmpotić