Jedan anđeo mali

ozbiljan je, ili se još šali,

nosi mi zvijezdu malenu na dlanu

i prosipa s neba zlatni prah

da me tame nije strah,

jer je to baš ono

što mi sad treba.

 

Ja mu se smiješim,

uzima me za ruku

i odvodi do kočije

koju bijeli konji vuku,

a iz tamnog noćnog neba

prosipa se vilinski sjaj

noseći mi blaženi pozdrav taj

od anđela mog plavookog.

 

Kroz noć

čuje se pjesma svjetlosnog zbora

i baš tako biti mora

kako je mali anđeo najavio

kad mi je ljubav života objavio,

doveo mi dragog moga

kad sam očajna bila

i kad sam sreću zaboravila,

sad mi u snove dolazi

i tiho kroz njih prolazi.