Nije da nije i nije da je,

Kad se sazna koliko istina boli

Tamno srce se u sebe skrije

I misli kako ga nitko ne voli.

 

Pa ako i je, ne mora biti

Ono što je već očito svima

Zato, nemoj se ni od sebe kriti

Ni mijenjati noći sa danima.

 

Sve je tako jasno, da jasnije nije,

Nego je onako kako istina kaže,

Čak se i tvoje srce tome nasmije,

Jer zna ako i šuti, istina ne laže.

 

Drugačije neće biti, nego kako je

Onako kako uvijek biti mora,

A život sve uzme pod svoje,

Tvrda je toga kruha kora.

 

I nikad nije da nije i nije da je

Kad se istina sazna, lakše se živi,

A tamno srce više tajne ne krije

I koga će onda, umjesto sebe, da okrivi?