Noćas, kažu ljudi, rodio se Bog,
noćas, kažu ljudi, sjetimo se svega,
noćas bi htjeli zaustaviti sate,
noćas bi srce zalijevali vinom
što se rumeni u toj čaši…

Ali ljudi rekoše “rodio se Bog”,
ljudi rekoše “neka se pije”,
jer tko se rađa svake godine
uvijek na isto dođe,
a mi… koji živimo
i stojimo poput neba nad gradom
željeli bi se zaogrnuti nadom
i ipak reći:“ljudi, noćas rađa se Bog”,
Bog je jedan, a nas je stado.

Zbogom noći, u kojoj rodio se Bog,
zbogom sreći, u kojoj nema mira.
Zbogom tami u mozgu,
zbogom muzici, koja srce dira.

Noćas, kažu ljudi, rodio se Bog,
noćas bi htjeli pobjeći od svega,
a znamo da će opet isto biti
i noći i zvijezda i Boga i neba.