Izula sam žute cipelice ljeta

i bosom nogom krenula preko asfalta

prekrivenog prvom toplom jesenjom kišom.

Oči su mi uživale u duginim bojama

prosutim po lišću što leprša sa ruku nasmijanog drveća.

Začuđeni pogledi prolaznika gledali su me krišom.

 

Zagrizla sam sočnu jabuku septembra

 i odbacila kišobran u stranu,

onaj narandžaste,jarke boje.

Raširila krila,leteći nad Drinom,

kao divlje patke

 što ples nad Ćuprijom kroje.

 

Osmjehnuh se još jednom

crvenoj zraki,

koja je za Butkove stjene zašla.

Pozdravljam veselu jesen pjesmom.

Duboki naklon otmjena damo.

Dobro nam došla!