Uz dah vjetra i note mjesečevih struna,

korake svoje trnjem ću milovati.

Dok vatra u kaminu drugoj mila bude,

ja ću svoje oči krvlju isplakati.

Neka bose noge preko blata gaze,

dok treperi odsjaj zjenica u noći.

Drugoj vino sipaj i obljubi usne.

Uz tišinu srca ja ću dalje poći.

Moje mjesto nije pored tvojih nogu.

Niti je taj osmijeh hrana crnoj duši.

Uz sjaj tihih zvijezda po kaljuzi gazim.

Neka iza stopa sjećanje se sruši.

Sada nek mi budu drugovi u tami

one strašne sjene,prijatelji noći.

Dok ti drugoj pišeš, kao nekad meni,

u zagrljaj sjena ja ću dragi poći.