Šest godina brinem se za svoju stariju sestru koja je prije cca osam godina postala beskućnica u Češkoj. Živi kod mene ali koliko god je ja voljela i bila sretna što je pored mene morat ću se uskoro pripremiti za bolan i tužan rastanak sa njom.

Moram se pobrinuti da je smjestim na neko dostojno mjesto za čovjeka kojemu, ne samo što je potreban krov nad glavom, već i liječnička skrb koju nisam u mogućnosti da joj obezbjedim u dovoljnoj mjeri koju ona treba.

Daleko od toga da je lako ali drugog izbora nemam i sve ovisi o meni i mojim sposobnostima. Ponekad gubim nadu i posrnem, nađem se odjednom pred tamnim i dubokim ponorom. Onda se sjetim koliko je sestrin život ovisan o meni pa se polako odmaknem od ponora i krenem naprijed...

Hoću li uspjeti? Nadam se da budem...Mooooraaaaam!