A što je zdravlje?
Zdravlje je normalno i pravilno funkcioniranje svih struktura jednog živog organizma. Zdravlje je ugodno osjećanje (well-being, dobroćutnost) u pravilnoj ravnoteži svih duševnih i tjelesnih snaga čovjeka.
World-Health-Organisation je definirao; "Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog duševnog i društvenog dobrog osjećanja". Zdravlje je "stanje fizičkog, mentalnog i duševnog blagostanja".
Zdravlje je, baš kao i život, u stalnom gibanju, živahna bujica doživljaja i osjećaja, svjesna i nesvjesna djelatnost, jure i žure svome cilju. Zdravlje ni u kojem slučaju ne može biti stanje i mirovanje. Ono je dinamična i dosta labilna harmonija svih duševnih i tjelesnih funkcija čovjeka.
Psihofizička harmonija bi trebala biti životna NORMALA. No nije uvijek tako. Nikad ljudski život nije samo zdravlje, niti samo bolest. Obje su pojave u životu miješaju, istiskuju jednu drugu, bore se međusobno, a znaju i supostojati u nekom, manje ili više trajnom kompromisu. Između zdravlja i bolesti postoje prijelazna stanja i preklapanja. Granica među njima nije nikad točno određena i jasna. Zdravlje i bolest nalaze se u susjedskim odnosima, dapače u sustanarskim, jer supostoje u istom subjektu.
"Zdravlje je najveće blago". Zdravlje čini čovjeka blaženim i sretnim, ornim za posao. Ulijeva osjećaj ugode, zadovoljstva i dobrog raspoloženja. Stoga je za čovjeka veoma važno biti zdrav.
A o čemu ovisi naše zdravlje? Najviše ovisi o dva faktora. Prvi je biološka podloga, genetska baština, tjelesna konstitucija, zdrav ili oštećen mozak, endokrine žlijezde, imunitet, urođene tjelesne ili duševne anomalije. Svi čimbenici leže u samom čovjeku. K svemu ovome, na zdravlje utječu još i higijenski uvjeti i osobni način života (ishrana, rad, odmor, stres, i sl.).
Drugi važni čimbenik za održavanje zdravlja je životna sredina u kojoj se nalazimo. U nju spadaju geografski, klimatski, ekološki, profesionalni i zdravi okoliš u kojem se krećemo, biotip iz kojega crpimo svoje sokove i odgojni milieu koji nas formira. Bez tih izvanjskih povoljnih faktora zdravlje ostaje ugroženo.
Budući da je čovjek psihosomatska cjelina i njegovo zdravlje zavisi o duševnom i tjelesnom stanju organizma. Naše zdravlje ovisi o pravilnom funkcioniranju svih tjelesnih organa, dok tjelesni organi ovise o pravilnom funkcioniranju naše aure tj. našeg energetskog tijela.
Patologija tijela vodi patologiji duha i ljudskog ponašanja uopće.
Duševno je zdravlje daleko važnije za uljudbu, život i etos čovjeka. Ne samo svjesna i razumna aktivnost, već isto tako i naši nesvjesni porivi, potsvjesne težnje i skriveni motivi pokreću ili okreću naše vladanje. Samo zdrav i razuman čovjek je potpuno slobodan. Teški bolesnici, pogotovo duševni, ne mogu biti sasvim odgovorni za svoje ponašanje jer su im umanjene i etičke sposobnosti. Bolesne ljude, naročito psihopate, treba najprije liječiti, pa im tek onda postavljati moralne zahtjeve.
Život i zdravlje se moraju pomno čuvati. Najbolji način je brinuti o svom duševom i fizičkom stanju, biti optimistički raspoložen i imati vjeru.