Napomena:  želim vam ugodno čitanje....

Nedavno sam citao knjigu u kojoj je život usporedivan s putovanjem u vlaku. Bijaše to veoma zabavna lektira...

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenadenja. Covjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreca, žalosti.

Kad se rodimo i krocimo u vlak, su  srecemo se s ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…

Nažalost, istina je posve drukcija. Kadli-tadli oni oni ce sici s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.

Medutim, u vlak ce unici
druge osobe
koje ce nam biti
veoma važne.

To su naša braca i sestre,
naši prijatelji te ljudi koje susrecemo te koje cemo
zavoljeti u svome životu. 

Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje
kao na kratku šetnju.

Drugi pak  na svojoj vožnjikroz život nalaze samo žalost i tugu.
Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje
uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba
pomoc.

Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu cežnju.
Mnogi nas sunovracuju u duboku nevolju.
Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.

Cudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu.
Ostavljaju nas same u tome odsjecku našega putovanja.
Naravno da nasto ne prijeci
uzeti na sebe tegobe putovanja i samoce
potražiti ih te sepokušati  smjestiti u njihov vagon.

Medutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je  pored njih vec netko drugi zauzeo.

I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne ce vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život uciniti najbolje što možemo.

Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

Sjetimo se i toga da na svakome odsjecku životnoga kolosijeka
netko od suputnika može ‘iskliznuti’ te da treba naše razumijevanje i simpatije.

 I mi cemo možebit ‘iskliznuti’ s kolosijeka. I vjerujemo da ce se netko naci tko ce nas razumjeti.  

I najveci je misterij putovanja što ne znamo kad cemo mi napokon sici s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad ce naši suputnici sici. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.

Bit cu veoma tužan i žalostan kad moradnem sici zauvijek s vlaka.
Vjerujem da ce veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma ce me ražalostiti što cu morati ostaviti svoju djecu same. Medutim, gajim nadu da ce doci i glavni kolodvor. Tada cu vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To ce me silno obradovati.

Usrecit ce me cinjenica te pomisao da sam im pomogao povecati putnu prtljagu te da sam u nju stavio  prave sadržaje.

Trudimo se i nastojmo  da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje  cežnju te lijepa i ugodna  sjecanja.

Svima želim sretno i ugodno putovanje.......