Otišao je  jedan zemaljski anđeo, Zdenka Andrijić.

        Potaknuta tim saznanjem, prsti su sami poletjeli k tastaturi u ovaj kasni sat. Možda je tu imao prste i njezin voljeni anđeo Zadkiel, tko zna .....

        Pratila sam njezin rad i ...... dotakla mi je dušu. I ne samo moju ..... Upijala sam njene riječi i one su našle put do mog srca. Otvorile su mi nove horizonte, donijele nova saznanja i odjednom mi je sve postalo jasnije. Zbog nje sam postala bolja osoba, duhovnija, osviještenija ..... Moglo bi se reći da me  reprogramirala. Promijenila mi život, na bolje.... Učinila je da osjetim tu božansku iskru u sebi i drugima, da shvatim da nikad nisam sama i da samo trebam reći " pomozi " i bit ću pomognuta, reći " daj mi " i bit će mi dato ..... za dobrobit meni i svima koji su uključeni.

      To je ta anđeoska pomoć koju ne znamo tražiti, a koja žudi da nam pomogne, a tako je lako ...

       Zdenka je bila pionir na ovim prostorima u ovom području, ali ona je svoju ulogu strastveno odigrala, nauštrb nerazumijevanju, možda i ismijavanju okoline. Sigurna sam da joj, gore među zvijezdama, njezini voljeni anđeli pjevaju i sviraju u zlatne trube.

      Veselim se zbog nje, jer ona je sada došla kući. Sada je mir i radost u njoj i oko nje, a to je bila njena mantra za sve meditacije s anđelima.