ti možeš biti što želiš.... možeš od sebe činiti svašta.... glumiti možeš nešto što nisi ili se pokazati svojim pravim, autentičnim likom.... iz zabave možeš stvoriti o sebi kakvu god želiš sliku.... iz nezadovoljstva također....
svašta možeš jer tako ti je dano.... i govoriti o čemu god želiš.... al sve što kažeš uvijek i samo je o tebi.... nikome nije dano da uđe u tuđu glavu, u tuđe misli, da odmah nepogrešivo zna više i bolje o nekom drugom, nego on sam o sebi....
možeš pljuvati druge, al nećeš daleko, jer vjetar iznenada puhne i sve ti u lice vrati....
ti možeš saslušati, osjetiti.... pokazati da ti je stalo, da se zanimaš za druge, da su jednako vrijedni kao i ti.... možeš se smijati s njima, bez ruganja i da se svatko u tvom društvu dobro osjeća....
možeš prihvatiti druge onakve kakvi jesu bez da im nabijaš na nos što nisu poput tebe....
ako nešto znaš bolje, svojim djelovanjem pokazati kako misliš da treba, bez očekivanja da se nekome svidi....
možeš kritizirati, možda te to zabavlja i daje osjećaj vrijednosti i mudrosti koja je iznad.... iznad čega? od čega bolja, vrednija?
tada možeš biti i spreman da se ljudi upravo iz inata ne žele ponašati drugačije.... jer rijetki su oni koji vjeruju da im je potreban tutor, a najviše onih koji misle da sami najbolje znaju bez tvog pametovanja....
ti možeš osjetiti razloge nečijeg ponašanja sa shvaćanjem koliko svi smo zapravo krhki, željni ljubavi i pažnje.... jer tada, upravo tada čovjek najviše griješi i najviše se okomljuje na druge.... iz svoje vlastite gladi, potrebe za priznanjem....
i onda kada se čini da nemaš baš ništa, ti možeš darovati suosjećanje...
i zašutjeti kad shvatiš da ti ne ide ništa bolje od sipanja riječi koje omalovažavaju, ponižavaju i bole....
istina, svatko je odgovoran samo za ono što kaže, a ne za ono što netko drugi sebi protumači.... ipak možeš s ljubavlju i pažnjom odabrati riječi.... one iste koje želiš čuti od drugih da si ti na njihovom mjestu, a oni na tvom.... kao što nisi.... a zapravo jesi.... jer kolo se neprestano vrti....
možeš kako hoćeš, kako želiš.... ali uvijek ćeš susretati ljude, nesavršene poput tebe.... njihova srca puna ožiljaka, rana i ogrebotina.... njihove strahove, tjeskobe, ljubomore.... uvijek će biti trenutaka harmonije i trenutaka nesporazuma.... svečanih trenutaka i bolnih rastanaka....
ti možeš pored svega.... sklad, koji nije garantiran baš ničim izvana, živjeti sklad.... jednostavno u sebi....