Temperature u glavi

Nije svako zlo za zlo. Kao malo dijete veselim se ovim visokim temperaturama koje mi u studenom omogućavaju nošenje kratkih rukava i cipela bez čarapa. Jer da se Celziji ne kreću oko 20, kako bih bližnjima te onima manje znanim i neznanim objasnila nalete vrućine koji me tu i tamo zapuhnu? 

Nina ORLOVIĆ RADIĆ

Nedavno sam sjedeći za računalom naglo podigla glavu i k'o grom iz vedra neba na obrazima osjetila topli, zapravo vrući fen. Izbezumljena zbog stranog i nenadanog feelinga vrisnula sam: »Imam gripu!«. Mlađa kolegica odmah mi je odbrusila da gripa ne stiže u sekundi poput automobilske nesreće, dok je stariji i dakako iskusniji kolega bio uviđavniji te je, nakon što je ruku prislonio na svoje, a potom i na moje čelo, puno nježnije konstatirao da mi nije ništa: »Ma nemaš temperaturu. Upravo suprotno, kao da se hladiš...«. Na te se riječi mlađa i bezobraznija kolegica od srca nasmijala. Meni pak nije bilo do smijeha, a još manje do objašnjavanja njoj i njemu kako se ja sada osjećam. Glava će mi eksplodirat' od vrućine, a oni tvrde da se hladim. Vrlo pametno.
U kriznim situacijama zovem mamu. Opisujem joj što mi se dogodilo.
- E, kćeri moja, to su ti klasični simptomi menopauze. Upravo si iskusila prvi valun...
- Molim?! Pa meni je tek četrdeset i...
- Pa što onda? Sjećaš li se tete Marine?
- Naravno da se sjećam. Rodila je u četrdeset i prvoj i time šokirala čitavu obitelj...
- Eto, o tome ti govorim. Morala je roditi da bi odgodila menopauzu...
- E pa hvala ti, mama. Dobro da si me utješila i pomogla da shvatim što mi je, kažem joj dok u velikom šoku spuštam slušalicu.
Osjećam se tupo. U nemogućnosti da si odgovorim na pitanje sviđa li mi se više mamino otkriće da sam u menopauzi ili njena preporuka da proces starenja zaustavim trudnoćom, ja se zamišljam poput osuđenice na smrt koju pitaju želi li radije da je objese ili strijeljaju. Hvatam se za slamku i zovem svekrvu. Ona me zna utješiti.
- Ma kakva menopauza ta izgledaš k'o curica! Nego, Nina, jesi li danas jela?, zapitkuje i bez mog odgovora zaključuje: »To ti je sigurno od silnih dijeta. Pobogu, pa što se više izgladnjuješ? Pomiri se s time da više nemaš dvadeset godina!«.
Isuse, u što sam se tek sad uvalila. U nastavku dana šutim i razmišljam. Vrućina je nestala. Sada sam samo žena u klimaksu koja više nikada neće imati dvadeset godina. Jadna sam. A kada sam ja jadna, to isto od srca želim i voljenom suprugu. Ne mogu ga gledati zadovoljna dok ja patim.
- Čuj, jutros sam podigla pogled sa stola i u glavu mi je šiknula krv...
- Baš mi je drago. Sad bar znaš kako se ja osjećam svakog prvog u mjesecu kada mi ti i tvoj sin na stolu ostavite račune od ispeglanih kartica…

www.glasistre.hr