Da
nema sukoba  u nama ,ne bi bilo ni ratova.Vladao bi mir na zemlji.Bio bi raj.
Ovako, boreći se sami sa sobom,borimo se s drugima.Ono što ne volimo u
sebi, jednim djelićem pogleda ,nalazimo u drugome i evo sukoba.Osuđujemo,kritiziramo
ili mrzimo,bjesnimo,uvrijeđeni smo.Radimo sve da naškodimo drugome.Kad mislimo
da smo u pravu,kad smatramo da je naš bijes opravdan, ne biramo
sredstva.Ubijajući drugog ubijamo sebe.Zašto ubojice,nakon ubojstva nekoga
svoga najbližega, učine samoubojstvo.Zato jer osjećaju da su već ubili sebe,a
samoubojstvo je samo potvrda toga.

„Prepolovljeni“
smo na dva dijela.Jedan je onaj što sve zna i uvijek je u pravu .Kako smatra da
je najbolji,to mora stalno i dokazivati ,tako da se takmiči i natječe, tlači
,umanjuje i podcjenjuje sve oko sebe.Kontrolor je,sve mora biti kako on
kaže.Dominira svima oko sebe i ne daje im zucnuti,a kamoli se
suprotstavljati.On traži oko sebe nekog slabijeg,nekog  koga će moći
kinjiti.I nalazi ga.Samo on se istovremeno nesvjesno  tako ponaša i prema
samome sebi,svojoj drugoj polovici,koja se nakon njegovih tirada osjeća
slomljeno,slabo,bespomoćno,ranjeno,a u sebi nosi mržnju..Dugo bukti  ta
mržnja potisnuta ,kao u pretis loncu,dok jednom ne eksplodira.Ona ne
voli,mrzi…opet sama sebe,taj superiorni ,okrutni dio sebe.Kad ga ugleda,ne u
sebi, nego u drugome,poludi od bijesa i navali ubilačkim žarom na njega.I evo
sukoba.Sukob iz naše unutrašnjosti,naše podijeljenosti ,prenosi se na van.I
tako ili drugima zapovijedamo,nastojimo njima ovladati ili  se žestoko
protivimo tome i mrzimo. (Naravno žestina mržnje proporcionalna je našoj
krutosti i okrutnosti.)A sve su to naša lica.Kao dva lica
 novčića.Nažalost najčešće se ne vidimo istovremeno.Mi smo ili-ili.Ja sam
jedan pol,onaj svjesni,a  u drugome smjestio se moj nesvjesni dio.

Ucjeloviti
se ,sastaviti obje svoje strane u jedno,povući svoje projekcije,i kako god to
još nazvali,zadatak nam je dan u ovome životu.Jedino tada,sagledavši sebe u
cijelosti,pomirivši svoje suprotstavljene strane ,svoje krajnosti,ublaživši
ih,oprostivši samima sebi i prihvativši se takvi kakvi jesmo,možemo naći mir,u
sebi i sa ljudima oko sebe.Mir,ne više rat zavladat će nama i oko nas.Na tuđe
provokacije odgovarat ćemo mirno,znajući da provokator još nije ispunio svoj
zadatak,upoznao sebe a tako i svijet oko sebe ,pa bi i malo ratovao.Ali mi to
ne želimo.Za sukobe su potrebne dvije strane(za tango je potrebno dvoje),a kako
mi odbijemo sudjelovati u njemu,neće ga ni biti,možda  samo malo povišenih
tenzija .Kad shvati da se nema s kime svađati,jednostavno će,razočaran prestati
ili tražiti novu žrtvu.