Da bi se objasnila priroda srodnih duša, ne morate vjerovati u reinkranaciju iako mnoštvo literature uključuje taj sistem vjerovanja kad objašnjava pojavu soul mate-a.
Kad god sretnemo nekog tko u nama izazove snažne emocije, ili snažnu fizičku privlačnost, mi želimo vjerovati da je tu u pitanju «SUDBINA» ili «Božiji plan» i tome prišijemo onaj ljudski naziv «srodna duša».
Na žalost, međutim, dešava se veoma često da te osobe koje izazivaju snažne emocije kod nas nisu ništa drugo nego «partneri za strast», osobe kojima smo privučeni primarno zbog naših ego želja i potreba. Iako će sad neko inzistirati na tome, - "ne to nije samo još jedna emotivna veza, postoji duboka duhovna povezanost između nas" to najčešće nije slučaj.
Dakle, osobe koje se prije rođenja u ovoj inkarnaciji dogovore da se sretnu i s kojima imamo susrete iz ranijih života su upravo osobe koje nazivamo «srodnim dušama».
Da pojednostavimo stvari, postoje najmanje tri česte klasifikacije srodnih duša. Tu su «Limbotične srodne duše» to su one duše koje odaberu ranije da postanu «prijateljske srodne duše» s vremenom, ali se susretnu prerano u ovom životu i onda završe u limbotičnom stanju neko vrijeme.
Zatim, postoje «blizanačke duše» ili «blizanački plamenovi» /koriste se oba pojma za istu stvar -. Kada se jedna .duša podijeli u dvije polovice/. Spajanje blizanačkih duša može biti strasno ali kratkotrajno ili čak postati katastrofa ako obje strane prije toga nisu planirale da postanu ujedinjene onoliko koliko su to stvarni blizanački plamenovi. Ili ne prihvate «sopstvo» do vremena u kom se trebaju sresti.
Za ovakve duše moguće je i da napreduju ka sljedećem nivou ujedinjenja i eventualno postanu prijateljske srodne duše, umjesto što će se odvojiti, i to jedino ako obje strane snažno to žele i ulažu zajednički napor u takvu vezu.
Međutim, najčešće barem jedan od partnera ne želi ići tim putem jer postići sve te ciljeve (ispraviti prethodnu karmu, pročistiti je i dovršiti) i dalje imati dovoljno želje ili privlačnosti da se bude sa drugom stranom često je zastrašujuće.
To je slučaj kao i što smo maloprije rekli – kad obje strane ne ulože dovoljno napora i odlučnosti da izliječe svoj odnos. Takav odnos, bio on platonski, romantični ili poslovni, može imati više prekida prije nego se okonča i raskine međusobna vezanost.
Iako su neke karmičke srodne duše – ljubavnici (čak mogu biti i u braku) ili su prijatelji ili rade zajedno jako dugo vremena kako bi postigli prethodno postavljene duhovne ciljeve – ujedinjenje je nesretno, problematično i ciklično (čas bolje, čas gore, miješa se ljubav i mržnja, itd)
Čak i ako ove karmičke veze krenu lijepo i završe lijepo uvijek između početka ikraja postoji više faza u kojima dolazi do neprijateljstva a što može biti veoma uznemirujuće.
Ako ovo nije postignuto mogu završiti tako što će se ponovno susretati u narednim životima, sve dok konačno ne urade kako treba ili jedno od njih ne odluči da u potpunosti otpusti drugo za sva vremena.
Sljedeći elementi utječu na ujedinjenje karmičkih srodnih duša:
Na primjer: ako se zaljubiš u nekog znajući da je ona/on već u braku, i ako vam druga strana kaže: Volio bih da provedem život s tobom ali već sam oženjen i vrijeme nije moglo biti gore odabrano, jer sam oženjen, to ustvari znači: Ja odabirem da ne napustim svog bračnog druga zbog tebe u ovo vrijeme (ako i ikad poslije). Dakle, vremensko nepodudaranje znači da i jedno i drugo imate izgovore zašto ne dajete drugoj strani ono što ona/on želi i treba u vrijeme kada to treba.
Isto tako, on/ona neće imati ni romantične ni seksualne odnose s vama prije nego se razvede, jer bi time povijedio/la druge osobe.
Prije će se prvo razvesti a tek onda s vama susresti jer ovakva vrsta srodnih duša nikad neće ispoljiti sebično i destruktivno ponašanje. Napose, ne počinju sva spajanja ove vrste duša intenzivnom romantičnom privlačnošću ili fizičkom strašću. U stvari, većinom to prvo bude prijateljski odnos nego što to budu neke uzdignute emocije. One razvijaju duboku, duhovnu ljubav i prijateljstvo koje transcendira do želje i potrebe za romansom.
Primjer: neka preostala karma iz ranije inkarnacije koja mora biti pročišćena ali oba partnera nakon što to urade, odaberu da ostanu zajedno do kraja života u sretnom odnosu. No, zbog elementa slobodne volje, ova vrsta odnosa ne garantira da će kraj biti ovjenčan brakom. Najčešće ova vrsta spajanja je puna teških izazova, ali zato i veoma nagrađujuća nakon toga.
Ako tako postupite, a ne radi se o takvoj vrsti odnosa, onda ćete sebi priskrbiti dosta bola u srcu. Treba istaći da prijateljske srodne duše nisu obsesivne niti agresivne jedna prema drugoj.
|
Koncept blizanačke duše nije novi. Platon ga je opisao još prije 2500 godina.
Evo odlomka:
«...i kad jedno od njih susretne drugu polovicu, ustvari polovicu samoga sebe, taj par je onda izgubljen u veličini ljubavi i prijateljstvu i intimnosti toliko da jedno bez drugog neće željeti biti ni sekundu. Ako bi Hefet, sin Zeusov, upitao neki par: da li želite biti cjeloviti, uvijek i danju i noću zajedno? Ako je to vaša želja spreman sam vas stopiti u jedno o dopustiti vam da rastete zajedno, tako da će od vas dvoje postati jedno, i nakon vaše smrti i dalje ćete biti jedno, pitam da li je to ono što želite? Nema čovjeka i žene koji, kad čuše ovaj prijedlog, ne poželješe ovo stapanje jedno u drogome, ovo postajanje jednim umjesto dvoje, što je bilo izražavanje njihove drevne potrebe. I razlog je u tome što je ljudska priroda bila prvobitno jedna i mi smo bili cjeloviti tako da je želja i potraga za jednotom i cjelovitošću nazvana ljubavlju»
Kada smo se odvojili jedno od drugog, davno nekad, duša je znala i još uvijek zna da će neminovno morati uslijediti spajanje sa drugom polovicom kao dijelom božanskog plana. Nakon te spoznaje i bolnog odvajanja duboko ukorijenjena težnja za jednotom počela je da raste u svakom od nas i da čezne za ponovnim ujedinjenjem i kompletnošću koju je imala nekada davno. Samo jedna polovica u cijelom univerzumu može zadovoljiti tu težnju. Kao rezultat, mi neprekidno tražimo našeg blizanca. Ali želja za ujedinjenjem ne staje ovdje...i to duša također shvaća. Ono što duša zaista želi nije samo ponovno ujedinjenje sa samom sobom, nego prvobitno osjećanje jednote koju je imala sa Izvorom na samome početku. Ovo čeznuće za «prvom intimom» neće stati sve dok ne bude u potpunosti zadovoljeno. Imamo vremena koliko god želimo da se to dogodi, i to će se na kraju sigurno dogoditi.
Platon nije jedini koji je dao uvide u odnose između blizanačkih duša.
Duhovnost sufija od prije 800 godina također govori o tome:
«...Iz originalnohg jedinstva bića postoji fragment i razdvajanje bića u zadnjoj fazi biće se dijeli iz jedne duše u dvije. I posljedično tome, ljubav je potraga svake od polovica da nađe onu drugu polovicu na zemlji ili nebesima...»
Edgar Cayce, čuveni «spavajući prorok» govorio je o srodnim dušama i blizanačkim dušama. On je objasnio kako su na početku muško i žensko bili jedno. U njegovom historijskom opisu Atlantide, Cayce kaže da je prije više stotina hiljada godina...tamo u Atlantidi živio jedan Amillius, koji je prvi zabilježio odvajanja bića koji su nastanjivali zemljunu sferu ili plan postojanja u muško i žensko kao odvojene jedinke.
St. Žermen kaže ovako:
Pitanje za St. Žermena: Da li su blizanački plamenovi više kao pratilac duše?
St. Žermen: To je indentičan rezonantni odjek iste frekvencije u različitim energetskim tijelima (muško-ženskim).
«U energetskoj esenciji tvog blizanačkog para leži određena specifična frekvencija koja je zaista indentična sa frekvencijom u samom tebi...to su indentične frekvencije koje postoje u tijelima različitog spola i to mi zovemo blizanačkim plamenovima.
Doživljavajući svjesnost u sebi samom, voleći bezuvjetno ono što ti jesi i bivajući u svojoj stvarnosti u ovom vremneu, stvara se rezonancija u tvom biću koja privlači indentičnu suštinu u suprotnom tijelu energije iste duše. Ona zove i stapa se sa tvojom energijom i ti se stapaš s njom»
Koja je najvažnija polazna tačka za ujedinjenje blizanačkih plamenova?
Kako se mi pripremamo za to?
To počinje sa željom da volimo sebe i druge bez ikakvih uvjeta i bez osude i ocjenjivanja ljudi i sebe.
Iako je želja početna tačka, ona nije dovoljna. Osoba mora živjeti , odnosno svoju želju pretočiti u svakodnevni život što je više moguće. I iako ti naši napori da svoju istinu živimo ne budu na nivou majstora, mi moramo već dobro zagaziti u to ili će naš odnos s drugom polovicom ispaštati.
Ukratko, neuvjetovana ljubav je čarobni sastojak za izgradnju odnosa sa blizanačkim plamenom.
Ako se dvije duše žele ponovno ujediniti i onda imati odnos koji je od značaja oboje moraju biti duhovno spremni za to. Tada Univerzum će stvoriti specijalnu silu neophodnu da bi ih se dovelo jedno drugom u određenom momentu u životu. Međutim, potraga za onim drugim uvijek mora početi kao potraga za samim sobom.
Svatko mora otkriti svoju vlastitu duhovnu prirodu i potencijal ...i učiniti što najbolje može da taj potencijal živi svakodnevno.