Moda kroz povijest: Kupaći kostimi

Kako se razvijao neizostavni ljetni komad?

Kupaći kostimi su postali dio ljetne garderobe, te iz sezone u sezone dolaze u različitim oblicima, bojama i krojevima. Ovisno o ukusu i liniji, svaka od nas bira najbolji model kupaćeg kostima te uživa noseći ga na plažama. No, jeste se ikada zapitali kako bi bilo da baš poput žena iz osamnaestog stoljeća morate nositi duge haljine na plaži ili tajice u kombinaciji s kratkim haljinama?

Naime, još u doba staroga Rima žene su nosile kupaće kostime koji su pokrivale ramena i sezala sve do koljena i bili su glavna odjevna kombinacija za bavljenje različitim sportovima. Zanimljiva je činjenica kako dugo vremena nije bilo nikakvih pravila kada je u pitanju odjeća za plivanje, a onda je početkom 17. stoljeća u Engleskoj došlo do preokreta.

Žene su počele nositi žute haljine čiji je materijal bio dosta krut i nipošto se nisu smjele vidjeti siluete žena. Osim toga, 1776. u Engleskoj je donesen službeni drees code za žene, koje se ni u koje doba dana ni noći nisu smjele kupati bez Shifta na njihovim tijelima. Shift je bio naziv za kupaće kostime tog doba, koji su zapravo prekrivali cijelo ženino tijelo, a bile su dužne nositi i kape na glavi.

Danas je sačuvan i izvještaj ekspedicije Humphrey Clinker, koji najbolje svjedoče da su žene zbog kulturnih i tradicijskih načela morale sakrivati svoje tijelo tokom kupanja unatoč visokim temperaturama, a to zasigurno nije bilo nimalo ugodno.
„Žene nose jakne i podsuknje od smeđega lana s kapama u kojima su držale svoje maramice za brisanje znoja sa lica, ali iskreno, ne znam je li to zbog pare koja ih okružuje, prirode haljine ili zbog svega navedenoga, ali one izgledaju tako isprano i užasno da sam ja uvijek od njih okretao glavu.“

Kupaći kostim iz 1858. godine

Sjedninjene Američe Države su od 1880. godine počeli organizirati natjecanja ljepote na kojima su žene bile odjevene u kupaće kostime, a ovakvi izbori su stekli planetarnu popularnost zahvaljujući izboru „Miss Amerike.“

U 20. stoljeću situacija se polako popravljala i žene su nosile ili haljine koje su prekrivala remena i sezala sve do koljena ili haljine u kombinaciji s tajicama.

Kupaći kostimi iz 1900. godine

 

Kupaći kostimi iz 1915. godine

Annette Kellerm, tada poznata sinkronizirana plesačica iz Australije posjetila je SAD i cijeli svijet šokirala svojim kupaćim kostimom koji nije imao ovratnik, a otkrivao joj je ruke i noge. Svojom pojavom Anette je omogućila razvoj kupaćih kostima kakve poznajemo danas, a sve češće su kupaći kostimi bili popraćeni prugama i točkicama kao modnim detaljima.

Kupaći kostimi iz 1920. godine

Prvi bikini (dvodijelni kupaći kostim) pojavio se tek nakon Drugog svjetskog rata i omogućio je ženskoj populaciji da se napokon oslobodi dugih suknji. Ime je dobio po atolima naziva Bikini, a s pojavom bikinija sve se više pridavala važnost i estetici kupaćih kostima.

Tijekom 30-ih kupanje i sinkronizirano plivanje postali su povlastica najbogatijih, a kupaći kostimi su postajali sve kraći i udobniji za bavljenje vodenim sportovima. Također dolazi do pojave prvih kataloga s kupaćim kostimima, a gledajući fotografije, ponovno smo se uvjerili u činjenicu da se modni trendovi nakon nekoliko godina ponovno vraćaju. Žene su također počele sve više otkrivati i leđa, a nerijetko su nosili i tanko remenje u području struka.

Kupaći kostimi iz 1930.godine

Kupaći kostimi iz 1940. godine

Tijekom 50-ih, kupaći kostimi su dobili pravi modni prizvuk i žene su nosile jednodijelne kupaće kostime u žarkim bojama, s prugama, šarenim uzorcima, a nerijetko su nosile i šaljive kape koje su im štitile kosu od utjecaja sunčevih zraka.

Također, dolazi do pojave monokinija, koji je djelo modnog dizajnera Rudija Gernreicha. Budući da monikini nije stekao veliku popularnosti, tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, žene su bile lude za dvodijelnim kupaćim kostimima.

Do danas, stvari se nisu pretjerano promjenile, barem kada je u pitanju sam izgled kupaćih kostima. Žene su postale slobodne prilikom odabira idealnog kupaćeg kostima, a sve je veći broj brandova koji se bave dizajniranjem ovog neizostavnog ljetnog komada. Osim toga, kupaći kostimi se nerijetko nađu i na repertoaru u editorijalima poznatih modnih magazina. Zato budite slobodne i nađite kupaći kostim, ne koji je u trendu, ne koji nosi zadnja IT cura - nego onaj u kojem se osjećate ništa manje nego fantastično.

D.P.

http://www.modamo.info/index.php/fashion-talk/moda-kroz-povijest/3030-povijest-kupaih-kostima.html

Povijest kupaćeg kostima

U starorimskoj vili na Siciliji koja potječe iz 4. stoljeća prikazane su žene odjevene u odjeću koju mi danas nazivamo bikinijem.

Ljeti je život nezamisliv bez omiljenih i praktičnih badića. Iako, kao i sva ostala odjeća, podliježu modi, danas u njihovom izboru vlada apsolutna sloboda, pa svaka žena može izabrati model koji najbolje odgovara njenom stasu i potrebama.

Nose se i jednodjelni i dvodjelni kupaći kostimi, visoko i nisko krojene gaćice, topići i push-up grudnjaci. Naravno, tu su i monokiniji, tange i mikro trokutići. I u uzorcima vlada pravo šarenilo. Uz jednobojne modele živih ili klasičnih boja, nose se i cvjetni i etno uzorci kao i uvijek omiljene pruge, a ni svjetlucavi modeli nisu rijetkost. K tome, modno osviještene žene u ljetnu sezonu ne ulaze bez barem nekoliko različitih modela, a svoj će badić, osim na plaži, ponosno prošetati i gradom, primjerice, ispod trenutno vrlo moderne tunike ili kaftana.

I u skoroj budućnosti očekuju nas vrlo zanimljivi modeli, barem kada je riječ o materijalima od kojih će oni biti izrađeni. Najavljuju se badići koji će mijenjati svoj uzorak ovisno o tome da li su suhi ili mokri, te oni koji će se osušiti u rekordnom roku ili se uopće neće moći namočiti. Modni kreatori će nas razveseliti i tan-thru modelima koji će propuštati sunčeve zrake i na dijelove tijela ispod tkanine, a pritom još i štititi zaštitnim sredstvima integriranima u tkaninu. No, badići nemaju samo svoju osebujnu sadašnjost i perspektivnu budućnost. Odjeća za boravak u vodi i uz vodu ima i vrlo burnu i zanimljivu, te, iz naše perspektive, često i vrlo duhovitu prošlost.

Antički bikini

Naši daleki preci kupali su se kad god i gdje god su to poželjeli. Naravno, o odjeći za kupanje nije bilo ni govora. Bili su zakleti nudisti, pa su se u potocima, rijekama, jezerima i morima kupali goli.

U antička vremena činili su to mnogo komfornije, pa su u staroj Grčkoj i Rimu kupaonice, kade i javna kupališta bila sasvim uobičajena. U tom se razdoblju, kao i ranije, kupalo ne samo zbog higijenskih, već i zbog zdravstvenih i religijskih razloga, a na javnim kupalištima se odvijao i bogat društveni život.

Iako su na zasebnim muškim i ženskim kupalištima dominirale toge, mozaici svjedoče da je stari Rim poznavao i dvodjelni ženski kupaći kostim. Naime, na mozaiku pronađenom u starorimskoj vili u mjestu Piazza Armerina na Siciliji, koji potječe iz 4 stoljeća, prikazane su žene odjevene u odjeću koju mi danas nazivamo bikinijem.

No, ruku na srce, povjesničari još uvijek nisu posve sigurni da li su oskudno odjevene antičke dame kupačice ili možda sportašice, odnosno, ''prodavačice ljubavi''. Osvajački nastrojeni Rimljani su do savršenstva dovedenu kulturu kupanja, termi i javnih kupališta raširili diljem Europe.

Kape za kupanje

U razdoblju srednjeg vijeka i europski se gradovi mogu podičiti mnogobrojnim javnim kupalištima. Kupališta su uglavnom bila zajednička (namijenjena i ženama i muškarcima), a ako su bila odvojena po spolu, bila su pregrađena samo simboličnom drvenom pregradom.

I žene i muškarci kupali su se goli, ali, kao što je to nalagala moda za kupanje onog razdoblja, pokrivenih glava, što je posebno vrijedilo za žene. Dakle, raznorazna pokrivala za glavu u srednjem su vijeku predstavljala jedinu odjeću za kupanje, bez obzira da li se ono odvijalo na javnom kupalištu ili u vlastitoj kadi.

S obzirom na veliku koncentraciju ljudi i veliku mogućnost interakcije među spolovima, javna su kupališta i u srednjem vijeku bila centri društvenog života. U kupalištima se zabavljalo, pjevalo, pilo i jelo, a cvalo je i profesionalno dogovaranje brakova, kao i pružanje ljubavnih usluga.

No, nakon zlatnog razdoblja javnih kupališta, ona padaju u zaborav pod utjecajem moralnog autoriteta crkve, ali i skupoće ogrjeva kojim se grijala voda, kao i novog trenda iz Francuske, u kojoj se, umjesto u vodi, kupalo u parfemima.

Kompleti za vodu

Ljepote zajedničkog kupanja ponovo se otkrivaju tek u razdoblju rokokoa. Pripadnici povlaštene klase uživaju u kupanju, odnosno, gacanju u vodi do gležnja ili koljena u potocima i jezerima na privatnim posjedima. Srednjovjekovna golotinja je nezamisliva, a budući da ne postoji posebna odjeća za kupanje, ljudi u vodu ulaze uobičajeno odjeveni.

Prva posebna odjeća za kupanje pojavila se istovremeno s otkrivanjem mora i morske obale kao idealnog mjesta za odmor krajem 18. stoljeća, i jako je nalikovala odjeći u kojoj se u to vrijeme spavalo. Uz dugu haljinu, ispod koje se (razumljivo) nosio korzet, komplet su činile i posebne cipele i čarape za vodu i šešir. U suknju su se vrlo često stavljali i utezi kako u vodi ne bi došlo do nemoralnog zadizanja.

Nakon prvih koraka, moda za kupanje je sredinom 19. stoljeća dovedena do savršenstva. Ženski komplet za kupanje šivao se od čvrste pamučne tkanine, a sastojao se od tunike kratkih rukava u mornarskom stilu koja je dosezala ispod koljena, a ispod koje se nosio korzet i duge hlače do gležnja, te šešira od slame ili tkanine koji je štitio od sunca. Komplet za kupanje često se dopunjavao još i suncobranom. Muška odjeća za kupanje uglavnom je bila prugasta, a hlače, odnosno gaće za kupanje, bile su kraće od ženskih i sezale su samo do koljena. I dječja odjeća za kupanje bila je u mornarskom stilu - odjelca i haljinice princes s mornarskom kragnom.

Jednodjelni kostimi

U razdoblju u kojem su žene u korzetima, omotane metrima tkanine i zaštićene šeširima i suncobranima, ulazile u vodu samo do bokova, australska plivačica i glumica Annette Kellermann načinila je revolucionarni korak u povijesti odjeće za kupanje, ali i borbe za ženska prava.Krajem 18. stoljeća za kupanje se nosio korzet komplet. U suknju su se vrlo često stavljali i utezi da u vodi ne bi došlo do nemoralnog zadizanja.

Zaljubljena u plivanje, koje jednostavno nije bilo moguće u tadašnjoj modnoj odjeći za kupanje, hrabra Annette se 1907. godine pojavila na plaži u Bostonu u jednodjelnom kupaćem kostimu, odnosno bodysuitu sašivenom po uzoru na muški kostim za kupanje. Iako je bio načinjen od čvrstog pamuka te imao duge nogavice i bio zakopčan do grla, kostim je izazvao veliki skandal jer ne samo da je, posebno mokar, nepristojno prianjao uz tijelo, već i zbog činjenice da Annette ispod njega nije nosila korzet, pa je taj kostim za pojmove onoga vremena više otkrivao nego skrivao.

Samo nekoliko godina kasnije, još je jedna prvakinja u plivanju utrla put novoj modi za kupanje. Engleskinja Gladys Osborne se na natjecanju održanom 1910. godine pojavila u kostimu načinjenom od svile. Zbog njenog još prozirnijeg i još izazovnijeg kostima, muškarci su natjecanja u kojima su plivačice nosile svilene kostime morali promatrati sa sigurne udaljenosti. No, jednodjelni kostimi za kupanje bez rukava i s nogavicama do koljena, koji su, umjesto od čvrstog platna, bili načinjeni od tijelu i kupanju mnogo primjerenijeg pletiva, na plažama su se udomaćili tek nakon Prvog svjetskog rata.

Dvodjelni kostimi i bikini

Tridesetih godina prošlog stoljeća otkriva se sunčanje, koje liječnici u tom razdoblju prepisuju na recept. Odjeća za kupanje stoga postaje sve otvorenija, da bi se, nakon vrlo smjelih jednodjelnih kostima koji otkrivaju ramena, gornji dio leđa, dekolte i noge, 40-ih godina pojavili i prvi, još izazovniji, dvodjelni kupaći kostimi. Tek što su se dvodjelni kostimi udomaćili, stvaraju se uvjeti za novu revoluciju u modi za kupanje. Inspirirani američkim atomskim pokusima na atolima u južnom Pacifiku, francuski su modni kreatori stvorili najoskudnije dotad viđene dvodjelne kupaće kostime.

Godine 1946. Jacques Heim je u svojem dućanu u Cannesu izložio dvodjelni kupaći kostim nazvan ''Atom'', a nešto kasnije je sa svojom kreacijom nazvanom ''Bikini'' u povijest ušao i njegov konkurent, Louis Reard. Prezentacija bikinija na modnoj reviji u Parizu, na kojoj ga je nosila erotska plesačica Micheline Bernardi, podigla je mnogo prašine i izazvala veliki skandal. Jedan je američki modni novinar ustvrdio da bikini o ženi koja ga nosi otkriva sve osim djevojačkog prezimena njezine majke.

I u Americi i u Europi bikini je proglašen nemoralnom odjećom, pa je proteklo dosta vremena prije nego se pojavio na plažama i kupalištima. Štoviše, bikini je ponovo odjeven tek deset godina nakon prvog pojavljivanja. Brigitte Bardot se u bijelom bikiniju pojavila na filmskom plakatu za film "I Bog stvori ženu", a nešto kasnije odjenula ga je i Ursula Andress u prvom filmu o Jamesu Bondu. Iako su odmah uslijedile mnogobrojne naslovnice magazina sa zanosnim djevojkama u bikinijima i prva pojavljivanja na mondenim plažama Francuske i Italije, bikini je ipak sve do polovice 60-ih godina u građanskom društvu predstavljao apsolutni tabu.

Trokutići, monokini i tanga

Krajem 60-ih godina pripadnici mlade generacije započinju borbu za oslobađanje od ustaljenih društvenih normi. Između ostalog, Djeca cvijeća bore se za seksualne slobode i slobode u odijevanju. Seksualna revolucija i revolucija u odijevanju donose mini suknje i prozirnu odjeću. Sedamdesetih godina bikini se još više smanjuje i postaje zaista minijaturan. Gaćice i grudnjak dobivaju formu trokutića, koji u donjem dijelu čak nisu ni spojeni, već se vezuju trakama, a izrađuju se od mrežastih, prozračnih i prozirnih materijala. Kako tijelo i golotinja više ne predstavljaju tabu, javlja se i monokini.

Monokini, bikini koji se nosi golih grudi pa se sastoji samo od kupaćih gaćica, osmišljen je još krajem 60-ih godina u Americi, a njegov je tvorac austrijski modni kreator Rudi Gernreich. Iako je u vrijeme svog pojavljivanja pokrenuo lavinu protesta ispred robnih kuća u kojima se prodavao, a žene koje ga nose i danas u mnogim američkim državama mogu platiti kaznu ili završiti u zatvoru, monokini je 70-ih godina krenuo u osvajanje, da bi se 80-ih proširio diljem Europe, te i danas uspješno odolijeva vremenu.

Iako su od početka 20. stoljeća bile u upotrebi kao obavezni dio odjeće striptizeta i ostalih erotskih plesačica, tange ili G-string gaćice, koje otkrivaju gotovo cijelu stražnjicu, kao donji dio bikinija postaju neobično popularne krajem 70-ih godina na plažama Brazila, odakle se krajem 80-ih sele na američke i europske plaže.

http://www.covermagazin.com/prisjetimo-se.php?NID=1171

Kratka povijest kupaćih kostima

Bikini nije bio ni približno radikalan kao G-string, također poznat pod nazivom Brazilska tanga. Trend je započeo na plažama Rija i usput potpalio trend brazilske depilacije.

Kupaći kostimi - Ilustracija (Foto: Stylishthought)

Autor: Priredila: Gasha Miladinović (Originalni tekst: Haidee Findlay-Levin)

Neki uživaju na moru, a neki bivaju sve slipaviji hodajući po vrućem asfaltu, a neki, poput mene, pokušavaju biti vampiri i trude se ne kretati prije mraka. U mojoj namjernoj solarnoj izolaciji, prijateljica podjednako opsjednuta časopisima koliko i ja prinijela mi je žrtvu u obliku ljetnog izdanja časopisa V, čija tema je Swimwear - dakle, ono što nosimo (ili ne nosimo) na plaži, dok plivamo, dok ronimo, surfamo, skijamo na vodi, izležavamo se na luftiću... Dok ne odete na more možete se pozabaviti zanimljivom poviješću naših kupaćih kostima: od kraljice aqua soft porn žanra, Esther Williams, do Ursule Anderss, jednodijelnih kostima i pubikinija.

Prapovijest

Prva zabilježena upotreba kupaćih kostima datira iz 4. stoljeća - na jednom grčkom mozaiku prikazane su djevojke u svojevrsnom šorcu, s nekom jednostavnom krpom preko grudi.

1914.

Preko noći rat je promijenio generalni stav o tome trebaju li žene raditi fizičke poslove. Odjednom je swimwear je postao moderan. Ipak, 'kostimi moraju biti konzervativni, ako ne želite biti vulgarni', upozorava Vogue.

1918.

Vuneni, jednodijelni kostim, tada se doima toliko avangardnim da se preko njega morao nositi pareo, sve do same ivice vode.

Kupaći kostimi

Dvadesete godine prošlog stoljeća

Tada već moderni androgeni image ogleda se i u swimwearu. Najbolje komade izrađivali su Lucien Lelong, Elsa Schiaparelli i Izod, na čiji dizajn su vidno utjecali kubisti tog vremena. Fotograf George Hoyningen-Heune vješto je zabilježio neke od ovih modela za francuski Vogue.

1944.

Rat je usadio strah i opasnost u oceane te se Hollywood pobrinuo da zabavu vrati na plažu. Esther Williams bila je zvijezda filma Bathing Beauty iz 1944. godine. Lijepa i graciozna , ona kreira vlastiti filmski žanr, aqua mjuzikl, koji ustvari postaje soft-porn dekada.

1946.

Francuski inžinjer Louis Reard u Parizu predstavlja svoj dvodijelni le Bikini, napravljen od svega 40 centimetara materijala. Kostim se pojavljuje odmah nakon prvih američkih testiranja nuklearne bombe na atolima Bikini u Južnom Pacifiku. Reard je rekao kako će utjecaj njegovog dizajna biti eksplozivan kao nuklearna bomba.

1955.

Legendarna Brigitte Bardot u bikiniju se pojavljuje u filmu And God Created Woman. Ne samo da etablira popularnost dvodijelong bikinija i ubrzava puls gledatelja, već pridonosi i reputaciji Saint-Tropeza kao beachwear centra zapadnog svijeta.

Pedesete godine dvadesetog stoljeća

Pobjednica brojnih izbora ljepote i manekenka koja je postala fotografkinja - Bunny Yeager, otkriva glamur cura poput Marie Stinger i Bettie Page.

1960.

Hit Briana Hylanda pod nazivom Itsy Bitsy Teenie Polkadot Bikini zazuzima prvo mjesto na Billboardovoj Hot 100 ljestvici.

Ursula Anderss, poznatija kao Honey Ryder u Dr. NO, pojavljuje se poput Venere na Karibima u bijelom bikiniju. Vizija stoljeća. 2001. godine taj bikini prodan je na aukciji za 61.500$

1964.

Rudi Gernreich dizajnira neke on najradikalnijih kupaćih kostima u povijesti, uključujući Monokini - jednodijelni kostim koji ne prekriva grudi, i Pubikini- bikini sa prorezom koji otkriva pubične dlake onoga tko ga nosi. Tada započinje tridesetogodišnju suradnju s modelom Peggy Moffitt i fotografom Williamom Claxtonom. Ovaj trio poznat je po promoviranju futurističkog looka.

1970.

Pirellijev kalendar, lansiran 1964. godine, postaje internacionalna senzacija. Izdanje iz 1970. godine, koje je uglavnom radio Francis Giacobetti, postaje jedan od najboljih primjera swimwear fotografije tog vremena.

Sedamdesete

Bikini nije bio ni približno radikalan kao G-string, također poznat pod nazivom Brazilska tanga. Trend je započeo na plažama Rija i usput potpalio trend brazilske depilacije.

Osamdesete

Fitness ludilo 20-ih i 30-ih godina vratilo se u velikom stilu. Triko-kupaći kostimi postaju pomama, a počinju se pojavljivati i objavljivati i muskularne fotografske studije Helmuta Newtona, Herba Rittsa i Bruca Webbera.

1984.

Liza Bruce dizajnira kostim za shoot Roberta Mapplethorpa za britanski Vogue, u kojem je prikazana slavna bodybuilderica Lisa Lyon. Njeni komadi evociraju ideal neovisnosti i seksualno osviještene žene, dok njeni ikonični krojevi naglašavaju izduženu, ali zanosnu siluetu. Liza Bruce igra značajnu ulogu u promoviranju materijala baziranih na likri.

2008.

Speedov LZR Racer kupaći kostim, odnosno odijelo, predstavlja značajan izum u hidrodinamici, a prvi put ga predstavljaju plivači poput Michaela Phelpsa, koji obara rekord 2008. godine. Reducirajući mišićne vibracije i stežući tijelo plivača, kontraverzno odijelo oduzima potrebne sekunde u vodi, ali vam zato u svlačionici zadaje najmanje 20 minuta agonije.

2009.

S nedostatkom pravila koje treba rušiti, dizajneri prerađuju i recikliraju mnoge ideje prošlog stoljeća. Ali, Hussein Chalayan, vizionar ovog stoljeća, ispituje anksioznu današnjicu sa svojim izvajanim kupaćim kostimima, prekrivenim stiliziranim slikama saobraćajnih nesreća. 'Radi se o brzini naših života i o tome, kako to, može rezultirati samo sudarom', objašnjava Hussein.

{gallery}zp0923/kupaci-povijest{/gallery}

 

http://www.cromoda.com/kratka-povijest-kupacih-kostima

A 2012-a