Četiri su se anđela noćas spustila sa neba,
da pogledaju kraljevstvo što su izgradili ljudi,
Bog ih je poslao, jer je mislio da treba,
pomoći onima koji postali su ludi.



Četiri anđela, na četiri strane svijeta,
spustilo je nebo nježno poput kiše,
da promijene svijet nakon bezbroj ljeta,
da bar jedan od njih o svijetu dobro piše



Sinoć sam sanjao san o četiri sjene,
koje su sletile na ovaj svijet,
a da im pomogne, Bog je odabrao mene,
kao što pčela u letu odabere jedan cvijet



Krenuo sam prema jugu,
anđelu što mi je najbliže,
ali on je upoznao tugu,
pa sad rane svoje liže

Vidio sam bijela krila,
ali zaprljana blatom,
a gdje je nekad vjera bila,
leži srce probodeno zlatom


Klečao je anđeo bijeli,
razočaran sa cijelim svijetom
i izrezan je bio cijeli,
jer za svako zlo se sjekao žiletom

Potrčao sam da ga spasim,
ali umro mi je na rukama,
pa sam sklopio njegove,
da s molitvom ne ode u mukama



Zatim sam krenuo prema zapadu,
da pomognem anđelu drugom,
ali čim sa neba padnu,
odmah se omotaju tugom

Otišao sam do mjesta koje mi je glava snila,
ali ništa mi o njemu tamo nije kazalo,
pa sam pratio tragove odrezanih krila
i bezbroj mi je pera do anđela put pokazalo


Njegova je zlatna kosa potpuno odrezana bila,
a njegove su meke ruke izbole mnoge igle,
sa nožem je netko odrezao bijela krila,
sa kojima je po nebu igrao svoje igre


Bijeli se sjaj u oku pretvorio u ugljen,
plave su oči umjesto suza lile naftu,
čim je pao s neba taj je anđeo pogubljen
i samo sam ga nježno umotao u plahtu

Zagrmilo je nebo i to Bog plače sa njim,
jer dvoje anđela nedostaje u raju,
svaki je od njih na Zemlji posto’ ranjiv
i živote kao smrtnici sada smrti daju



Ako požurim još stignem spasiti ostatak,
ali tko zna kakva je tek njihova sudbina,
do sada sam na pomoći bio jako kratak,
ali zlo je more kojem ne zna se dubina

Potrčao sam prema istoku što sam brže mogao,
da spasim trećeg anđela, da ga ne pojede groblje,
ali on je svoj život prejeftino prodao
i zaboravio Boga koji ga je poslo’ ovdje

Pijan je od tuge povraćao u nekom kutku,
zaboravio je sve dobro što je donio sa sobom,
sva je vjera u njemu nestala u trenutku
i prekinula se veza koju je imao sa Bogom



U što da vjerujem kad ni anđeli ne žele,
da se klanjaju onom koji im je dao krila,
puni su ljubavi, ali čim na svijet dosele,
postanu kao ljudi i zlo im teče ispod žila


Njega sam ostavio, jer nisam imao snage,
da gledam čovjeka u kojeg se pretvorio,
htio je spasiti tolike duše nage,a
samo je svoju dušu nesreći otvorio

Pobjegao sam od njega daleko prema sjeveru,
da pronađem zadnjeg anđela na svijetu,
da nekako sakrijem tu svoju nevjeru,
da njihovu žrtve ne pretvorim u štetu


Ali kad sam stigao vidio sam što je bilo,
anđeo je ležao mrtav već neko vrijeme,
od njega je čitavo ostalo samo jedno krilo,
kojeg je ostavio kao poklon za mene

Iako je bio zadnji na mom putu,
taj je anđeo na svijet stigao prvi
i sada je ležao mrtav u kaputu,
a njegovo su tijelo odavno progutali crvi



Dugo se je borio protiv nepravde i boli,
ali nije uspio da spasi bezbroj duša,
dugo je svakom čovjeku govorio da ga voli,
ali nijedan čovjek nije htio da ga sluša

Bog mi je tada rekao da će anđele oživjeti,
ako samo jedan čovjek svojim životom plati,
takvu ponudu rijetko koji smrtnik može doživjeti,
ali da spasim anđele, spreman sam svoj život dati


Četiri nevine duše prema nebu će odletjeti
i tamo bi zauvijek i trebale ostati,
a ako opet i odluče na Zemlju sletjeti,
nikada više ljudi neće postati...