Draga,

Vi se uvijek tako toplo javite, da ostajem razdragana na svaku Vašu riječ.

Slažem se u potpunosti s Vama ,da je sjeta , blaža riječ, ali TUGA je možda dublija-sveprisutnija, sveobuhvatnija, i na kraju bliža čovjeku, koji o njoj govori isključivo sa SVOG aspekta.

Tuga je duboka žal, za sve što se u svijetu događa.

TUGA govori o nerazumjevanju na svjetskoj ,državnoj, lokalnoj, i obiteljskoj razini.

O čovjeku, koji što više govori, to ga manje razumiju...svi govore , nitko ne sluša...ne slušamo ni sami sebe...jer ako u osami poslušamo sebe -srcem...dobijemo sve odgovore, ali što onda....javlja se STRAH...jer nešto se mora mijenjati...a čovijek ne voli promijene..jer one mogu biti razorne za njega i sve oko njega...razoriti je lako, ali ponovo sagraditi - odnose među ljudima...za to treba SNAGA BOŽJE PRISUTNOSTI...

    

Sasvim "slučajno" ovih dana stigla mi knjiga ZLATKA SUDCA "RAZGOVORI"...

Na koricama je slika Zlatka...privukla me "sama SLIKA...TUGA OSAMLJENOG ČOVJEKA...u potrazi za SOBOM , BOGOM...

U jednom danu sam je pročita i ponovo iz početka.

Mislila sam da znam DOVOLJNO o tom čovjeku...ali...čitajući sam plakala, i plakala, osjetila DUBOKU TUGU ovog IZABRANOG ČOVJEKA.

Nije lako biti u MILOSTI... kad pri kraju osoba ,koja usrećuje druge kaže" Rijetko u životu sam sretan, ispunjen.

Večim dijelom sam u išćekivanju, da se ispune plodovi moga rada....drugim dijelom sam izložen promatranju sa strane crkvenih institucija...

Kako se čovjek može osjećati, ako jednim djelom života iščekuje,drugi mu ispituju, a samo jednim dijelom života doživljava prihvaćanje, razumijevanje i podršku.

Osjećam se usamljeno i u jednom velikom dijelu svog života PRESTRAŠENO.

Bojim se poslijedica svog djelovanja.

Sretan sam što sam to što jesam i što me BOG obilježio KRIŽEM I STIGMAMA....možda je to poticaj ljudima, na samostalno promišljanje života, kako osobnog , tako i kolektivnog".....

Plakala sam i plakala, ljubila bi mu rane vidljive i nevidljive...vidala ih ko Magdalena....obuzela me TUGA PREGOLEMA i u strahu sam za tog mladog čovjeka, koji će IZGORJETI u svom davanju....a ljudi možda NE MOGU PRIMITI...i PONOVO NEĆE PREPOZNATI BOŽJE PRISUSTVO UZ NAS...

Eto neka moja razmišljanja. Za sada toliko i svako dobro Vam želim.