Ako možete dati naziv ili titulu onome što jeste i u što vjerujete, Matrix vas drži u šaci. Nije me briga zovete li sebe Amerikancem, Arapinom, Židovom, Australcem,Afrikancem ili Kinezom; vi razmišljate u okvirima podijeljenosti i malenog.Ili ste Kršćanin, Hindus, Budist ili Musliman? Onda vas Matrix drži. To su ideologije, vjerovanja u neku apsolutnu istinu u beskraju mogućnosti. Nikada ne postoji samo jedan odgovor. Zagovornici tih religija žestoko će poricati da su to ideologije, posebno Budizam. Ali čim se mogu nazvati nekim imenom, onda to jesu. Istina jednostavno jest; svi mi jednostavno jesmo. To je sila bez imena.

Ovo je tako uzbudljiv trenutak, biti ovdje u iluziji pet osjetila. Mi smo svjedoci i manifestiramo preobrazbu stvarnosti koja će izmijeniti naše svjesno iskustvo u nevjerojatnim razmjerima. Jednoto, pristavi kavu - stižemo kući. Ali zapravo,nikada nismo ni otišli; samo smo se zavaravali da jesmo. Smijeh je vrlo važan usvemu ovom. Glas koji mi govori pun je veselja i smijeha, a budući da sam iskusio odakle dolazi, to me ne čudi. U 'raju' nema suza; u Jednom nema boli. I, na kraju krajeva, nije li sve jedna velika komedija? Što nam drugo preostaje nego smijati se? Druge noći iskustva s ayahuascom u Brazilu gotovo se nisam mogao prestati smijati stvarima koje je glas govorio. Pam i ja satima smo se histerično smijali onome što mi je glas rekao o prirodi ljudske stvarnosti. To je tako komično. Trčimo ovdje ukrug po Vremenskoj omči poput miša u kotaču, vjerujući u 'vrijeme'koje ne postoji. Što se brže 'krećemo' 'naprijed', brže 'stižemo' 'natrag', a u stvari,cijelo vrijeme ne idemo nikamo. Koja smijurija. Naša tijela 'umiru' samo zato što mislimo da umiru. Mi osjećamo bol i trpimo bolesti samo zato što tako mislimo.Starimo samo zato što mislimo da starimo. Udaramo glavom o čvrst zid koji nemože biti čvrst; udaramo nožnim prstom o stol, a stol je iluzija, kao i prst. Bojimo se budućnosti, a ona ne postoji. Žalimo zbog prošlosti, a ona ne postoji. Bojimo se nepoznatog, a mi smo Sveznajuće. Kako kaže jedna kineska poslovica: «Konačno,na kraju kad je sve gotovo i kad sva pitanja imaju svoj odgovor, ne preostaje ništa drugo nego sjesti i dobro se nasmijati.«

Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Hoćeš reći da Mjesec nije stvaran? Nije. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he,he, hu, hu, hu. A što je sa Suncem? Nema ga. Uuuuaaa, ha, ha, ha, he, he, he, he, hu,hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Ali ja hodam po Zemlji, zar ne? Ne, stojiš na svom vlastitom umu. Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he,hu, hu, hu. OK, vidimo se sutra? Ne postoji sutra. Događa se sada, baš kao i jučer.Ha, ha, ha, he, he, he, he, hu, hu, hu, ha, ha, ha, he, he, he, hu, hu, hu. Koliko je sati?Koliko god ti misliš da je. Ha, ha, ha, he, he,

David Icke:iz Vremenske omče......danas procitao u jednom potezu.Meni je interesantan treči i četvrti dio,povijest manje.Do danas nisam citao nego pokoju recenicu od njega i mislio sam da je ipak malo trknut.Ali cim zna za smijuriju omče onda i sve ostalo.....hmm.Po meni on ipak nije lud ali je ludo hrabar.Ko voli nek izvoli procitati ali bez euforije molim.Mene je knjiga dirnula i sta onda.....malo rastrubim da sam dirnut i lakse mi je.Nista vise,svako bira za sebe.....