Spoznala sam i uvidjela da je sve što vidim izvan sebe moje ogledalo u kojem se ja ogledam. Sve što vidim, čujem to sam ja.Sve što drugome zamjeram,to sam ja.Sve što mi se na drugome ne sviđa,to sam ja.Kad pričam o drugome,pričam o sebi.I sve ono što me smeta kod drugog,to sam ja.Sve što vidim vani,to je ono što se nalazi u meni. U drugom sam ja ,cijela ja.Samo pogledam ljude oko sebe i vidim sebe. Kao da stavim ogledalo ispred sebe i gledam se. Vidim ono najgore i ono najbolje u meni.Koliko god izgledalo nelogično,i to sam ja.Zato i postoji zakon i pravilo:ne mijenjati druge,nego sebe.I počinjem  mijenjati Onu sebe,Onu istu koju vidim u drugome i ne volim je. Mijenjam ono negativno što vidim kod drugog u pozitivno kod sebe.Kad promijenim sebe,promijenit će se i moja okolina automatski.Put do mene same i svega kreativnog u meni počinje smanjivanjem mojih ograničenja,moje vlastite kritike,potcjenivanja i omalovažavanja i sumnje u samu  sebe.

 

Stalno mi se nešto ne sviđa,kod drugog.

 

Netko me ne sluša,ne zanimam ga,-iz toga mogu zaključiti da ja ne slušam sebe,zanemarujem svoj unutarnji glas,ono što mi moje tijelo govori.Ne slušam sebe,slušam druge,ali sebe ne. Mijenjaj,počni se zanimati sama za sebe ,a ne za druge.

 

Ljutim se na nekoga.Pa to se ja ljutim sama na sebe.

 

Čini mi se da me netko osuđuje i kritizira,pa to je moja vlastita kritika i optužbe.

 

Netko me ignorira i to ja samu sebe ignoriram.

 

Netko se drži na distanci.To je moja vlastita distanca od sebe.

 

Gura se i nastoji se pokazati boljim od mene.To je moj vlastiti natjecateljski duh.Moja vlastita potreba da sam stalno u pravu,da sve znam.

 

Oko mene svi su natjecateljski raspoloženi,sve moraju znati i sipati iz rukava.I to je dio  mene.O ,znam taj dio.Znam taj nalog da znam sve, da budem bolja od drugog,da se trudim i silim biti bolja i prva.

 

 

Da li je izlaz odustati,pustiti,pustiti se Božjoj volji ? Ja sama to ne radima dobro Čim je takav kaos od ljudi oko  mene,znači da je kaos i u meni.A sama ga ne znam i ne mogu dovesti u red.Jedino je Bog tu da mi pokaže put do mira u meni i oko mene.

 

Što ja ipak mogu sama?Mogu sve svoje negativne misli prevesti u pozitivne.Loviti svaku negativnu misao, zaustaviti ju, obrisati,učiniti bilo što s njom,samo ju ne misliti.Ne baviti se njome.Okretati se pozitivnom,kao suncokret prema suncu. Biti na sunčanoj strani ulice.Micati  se od zla i tame i svih negativnosti.Oni su u meni,znam to,ali one ne moraju prevladavati u meni.

 

Ako dođu negativni osjećaji,njih ne trebam potiskivati i skrivati.Jednostavno ih osjetiti i osvijestiti.Neka, tu su,da ih osjetim i vidim.Imaju rok trajanja i prestat će.Tako sve prolazi pa i nalet negativnih osjećaja.

 

*****

                 

Malo pomalo mutno,tamno i zamućeno ogledalo  postalo je sjajno,jasno i svijetlo a lik u ogledalu  neprepoznatljiv u svojoj ljepoti .Slika Duše ogledava se  u njemu diveći se sama sebi, radosna i vesela što je napokon postala vidljiva.